–„Sestro slatka, misliš li ti da sam teška i komplicirana osoba?“
-„Da, poprilično. Nije to ništa loše.„
Odlučila sam ovaj tekst posvetiti svim teškim, kompliciranim, prgavim, inatljivim, tvrdoglavim, eksplozivnim osobama. Ima tu još raznih mana ili vrlina, ovisi koga pitate, ali ovo su moje mane. Rekla bih to tako. Stara, to su tvoje mane.
Majka mi je ukazala na tvrdoglavost, inatljivost i prgavost. Sestra na eksplozivnost, kompliciranost i još poneku osobinu koja mene čini onim što jesam. Moj dragi momak (koji je i sam pun mana, morala sam ovo napisati da se izjednačimo) tvrdi da sam njurgava, sve da mi smeta i da ne znam kad treba stati. Jer eto, guram svoje do krajnjih granica.
Ljudi nas pogrešno protumače
Istina, stvarno guram. Ne zato što želim biti u pravu ili dokazati neku poantu, ne želim. Želim objasniti sve do zadnje točke i zareza samo tako da moje riječi nisu pogrešno protumačene. Da druga strana ne bude povrijeđena nečim što sam rekla, a uopće nisam išla u tom smjeru i to mi nije ni bilo na pameti.
Znam kako je kad nešto pogrešno protumačiš, a druga strana nije uopće to mislila. Koliko riječi mogu povrijediti u trenutku, urezati se u memoriju, stvoriti strah, neki novi podsvjesni program na kojem će se morati raditi za 1,2, 15 godina, nebitno, ali tu je. Stvori ti negativne misli i kreneš se preispitivati. Počneš se pitati jesi li zato u životu bio sam. Kad si imao povremene avanturice koje se nisu nastavile, jesu li i oni vidjeli toliko moje ludosti.
I povremeni čitatelj mog bloga, stvorio je na temelju mojih tekstova, svoje mišljenje o meni. Je li bio u pravu? Sigurno je, pa to je njegovo viđenje mene. Vide li me svi takvu? Nestabilnu, neambicioznu i nezrelu? Nemojte misliti da me i dalje povrjeđuju te misli, jer ne… uspjela sam se uvjeriti da je to samo njegovo mišljenje o meni. Možda to uopće nema veze sa mnom, a možda ja to jesam.
Smijem li se takvu prihvatiti? Sa svim tim manama?
Kada ih mijenjati? Mijenjati zbog sebe ili zato što nekome to smeta, a i tebi predstavljaju teret? Kad je „pravo“ vrijeme za popravak? Nije li „pravo“ vrijeme cijelo vrijeme? Cijeli život imati vremena za popraviti?
Stvarno ću gurati do krajnjih granica.
Shvaćate li sad zašto? Zašto opravdavam i objašnjavam, očekujući povratnu informaciju s objašnjenjima jer je nekom stalo da ja ne budem povrijeđena, kao što mene brine da druga strana nije povrijeđena.
Borim se još s onim što je Oprah jednom rekla: „Kad ti ljudi kažu kakvi su, vjeruj im. Poznaju se bolje nego ti njih.“
Tu sve počinje i staje. Slušaj ljude što ti govore. Slušaj ih, ludo ženska. Tamo se kriju svi odgovori. Najveći problem je što ne slušamo ljude, tj. poslušamo ih, ali ne obraćamo pažnju na izgovoreno jer mislimo da nije istina, da netko ima iskrivljenu sliku o sebi jer se ne voli, jer se prezire?
Kako je tužno da ćemo osuditi osobu koja o sebi kaže najbolje stvari. On/Ona je umišljen/a. Pogledaj ti to. Rekla je za sebe da je prekrasna. Zašto ćemo se radije složiti s nečim negativnim nego pozitivnim?
Vjeruj ljudima kada se opišu. To je istina. To misle za sebe, možda mi ne znamo je li to istina ili ne, ali njihova djela će puno puta govoriti ono što oni misle za sebe, možda ne znaju da misle, ali njihova gnjilost iznutra će izaći na vidjelo i prijeći na tebe. Jer će vidjeti samo mane, ono što im smeta. Jer ih i na sebi vide. Tako će se i ponašati.
Ljudi vide u tebi ono što jesu
Ako si ljubav, vidjet ćeš ljubav. Vidjet ćeš milijun mana, ali gledat ćeš ono lijepo u osobi. Na 15 gnjilosti, naći ćeš 1 pozitivnu stvar. Osmijeh, humor, priču koja stoji iza te osobe koja će te opčiniti jer ćeš vidjeti borbu. Borbu za život, prijatelje, za sebe.
Osoba će u tebi vidjeti, njurgavost, kompliciranost, nezrelost, neambicioznost. Zbog svojih životnih situacija, neće znati kako izgleda briga. Kako izgleda kad netko želi znati jesi li sigurno došao doma, jesi li jeo, izbio se iz cipela od alkohola i kako si se proveo. Kad želi s tobom gledati film ili se premjestiti u krevet jer na pola spavaš.
Proglašen si njurgavim zbog pitanja. Zbog brige. Ono što je u njima, vide ono što je u tebi. Negativno vidi negativno. Pozitivno vidi pozitivno. Pozitivno/negativno se trudi svakog dana pobijediti negativnost, ići protiv svoje prirode da usreći sebe, da se unaprijedi i da živi sretno.
Neki tvrde da su posebni, ali nisu. Sebični su. Ima raznih vrsta posebnosti. Ima ona vrsta koja vidi i na drugoj osobi koliko je posebna. Gleda svoju posebnost, a ne vidi tuđu. Je*em ti život i traume. Što nas nauči. Gledaj sebe, ali nemoj zaboraviti nekad pogledati i druge.
Ljudi na meni možda ne primjećuju, ali jako se lako vežem. Vežem se za predmet, a vežem se i za osobu.
O životinjama da ne govorim. Volim sve pse i mačke koji mi prolaze pokraj zgrade. Znam im skoro sva imena, koji grize, koji je operiran i koji ima spuštena muda pa mora na kastraciju. Slično gledam i na ljude. Ne mogu reći, ima ih koji krenu pričati, a ne zanima me uopće o čemu trabunjaju, a to je samo zato što mi nisu dragi. Svi koji su moji, poslušat ću i kakva je bila bebina kakica, što je radila u školi ili kakav je student.
Trudim se ne vidjeti gnjilost ljudi, već gledati ono što jesu, što mogu biti. Prešla sam preko sebe milijun puta, da ne bi bila krivo shvaćena, da vidim osobu koja možda ne želi vidjeti mene.
Željela bih svima utuviti u glavu da vide ono što ja vidim, ali sve više se mirim s tim da nema ništa od toga. Dopustiti ljudima da budu ono što jesu, ako kažu da mislim što hoću, onda im treba i povjerovati. Nije ih briga. Zaglibili su u svoje probleme i crne misli. Ne da ne mogu, nego ne želim više biti ta koja će pomagati svima da vide ono što ja vidim.
Želim pomoći sebi da vidim sebe. U sebi da vidim svijetle točke i ono što mogu biti. Jer želim. Zbog sebe.
Treba znati kad reći dosta. Dočekati slične ljude i zahvaliti svemiru što ih je poslao. Jer i ovako je previše „posebnih“.
Nisam objavila ovaj tekst na svom blogu, jer moja kolegica nije odobrila.
Možda je i bolje da nisam, tako da mogu 3 mjeseca nakon što sam ga napisala vidjeti gdje sam manjkava. Bože, sad razumijem da se nisam pomakla s mjesta, a možda i jesam. Više toliko ne objašnjavam, možda ne trošim riječi uzalud. Shvaćam gdje je moja manjkavost :
Željela bih svima utuviti u glavu da vide ono što ja vidim, ali sve više se mirim s tim da nema ništa od toga. Dopustiti ljudima da budu ono što jesu, ako kažu da mislim što hoću, onda im treba i povjerovati. Nije ih briga. Zaglibili su u svoje probleme i crne misli.
Hm… moš’ mislit. Samo treba živjeti svoj život bez straha. Nikoga popravljati, osim sebe. Ako ti svoje mane popravljaš da budeš sretna i zadovoljna, onda mogu i drugi. Druga stvar je ako ne žele, žele živjeti ovakav život, a tvrditi da su sretni. Tko si ti da tvrdiš drugačije?
Zovem se Nikol-Antonija Ercegović, što znači da sam povremeno Nikol, povremeno Antonija. Riba sam po horoskopu, imam 28 godina i još uvijek nisam otkrila smisao života, zašto sam na zemlji, a još manje tajne svemira. Pri tome ne mislim na znanstveni pristup otkrivanja crnih rupa, već zašto sam tu gdje jesam i kako se izvući iz ove matrice posla i života, bez da me strah obuzme i da ne mislim da će to biti propast i kraj svijeta kojeg poznajem.
Svjesna sam da je to moja komfor zona, ali barem ju pokušavam osvijestiti. Kao dio svoje borbe protiv svakodnevice, poslala sam svoj tekst na Amazonke u nadi da će mi se javiti što i jesu (hvala im na tome). Ne bih nikad rekla da će biti tako s obzirom na to da su mi zadaćnice iz osnovne škole, nakon pregleda, učiteljice bile žarko crvene od ispravka grešaka i sadržaja koji nema svoj početak, a ni kraj. Tako sam i tu završila, svoje misli sam pokušala povezati u neku cjelinu, a ljudi me više nisu mogli slušati s teorijama i raznim analizama, pa sam tako počela pisati blog, a nakon nekog vremena poslala prijavu i eto me tu.
Inače sam krojačica, srednjoškolski ekonomist, ex (neostvareni) student socijalnog rada i sad radim u računovodstvu. Što ću kad sam svestrana, ah takva sam. Neodoljiva analitičarka ( ne znanstvenica, neću to ponavljati )
P.s. jako volim životinje, imam psa Rudija (ovim putem ga pozdravljam) obožavam igrati igrice, čitati knjige, voziti se tramvajem jer tad najviše pročitam knjiga, hranu, gledati romantične filmove i serije, zapravo volim i serije s dobrom akcijom, krvi i ubojstvima. Jakopunovolimsvoj kauč.