Sigurna zona…

Shvatila sam da ljudi zapravo vole čitati tužne stvari. Vole tajne i pronalaze se u suzama. 99,9% smo nesretni jer to želimo biti. Tu je sigurno. Tu se možemo duriti, plakati i prkositi. Tu je sigurna zona u kojoj je ostatak svijeta kriv za naše nevolje… a ne mi. Nikako ne mi…

Možda mislite – lako njoj trkeljati. Ali ne nosim roze naočale na nosu zbog kojih sve izgleda super, niti mislim nešto pametovati. Samo po svojoj vlastitoj koži znam da je lakše kukati nego nešto poduzeti, ali…

U trenutku kad se odvažiš poduzeti nešto, mijenja se cijeli kolorit tvog svijeta.

To ne znači da problemi iznenada nestaju, niti ću sad ovdje nabrojati 10 načina kako “promijeniti svoj život” ili “pet fora za manje stresa”. Jer u takve gluposti ne vjerujem, prije svega. Samo ću reći da je svatko od nas sam sebi najbolji prijatelj i najveći neprijatelj. Sve odluke su u nama.

Možemo prespavati dan i račune gurati pod tepih. Možemo sjediti uz šalicu turske kave i zdjelu napolitanki i kukati. Istina je jedna, stvari će biti onakve, kako si ih posložimo.

Bilo da se radi o poslu, ljubavi, financijama, djeci, prijateljima ili skidanju kila.

Sve pobjede i porazi počinju u glavi.

Znam da niti sam prva niti posljednja koja je napisala rečenicu iznad, ali istinski vjerujem u to. I vjerujem da stvari mogu biti dobre. Svatko od nas može učiniti nešto u svom životu zbog čega će se stvari pomaknuti korak, dva naprijed.

Ako želiš skinuti višak kila, zacrtaj si skinuti 3 u mjesec dana. Nemoj si zacrtati deset u tjedan dana. Jer ćeš za tri dana odustati. Nemoj se odreći čokolade, pojedi jedno rebro svaki dan. Ali jedno. Bijeli kruh zamijeni integralnim, navečer prošetaj i za mjesec dana imat ćeš 3 kg manje.

Hoćeš posao? Šalji molbe na sve strane a ne samo na poslove koji ti se sviđaju. Pitaj ljude da li negdje postoji neka firma kojoj možeš poslati otvorenu molbu. Započni nešto solo. Nemoj samo listati novine i govoriti da nigdje nema posla. Ima ga, ali želiš li ti raditi ono što se nudi?

Iskrenost je okrutna. Znam.

Želiš ljubav, koliko ljubavi pružaš? Koliko se trudiš oko sebe, koliko oko drugih? Koliko kompromisa ima u tebi? Koliko snage da se nosiš s teškim trenucima, jednako kao i s onima kad teku samo med i mlijeko?

Moja pitanja pogađaju direktno u bolne točke. Svjesna sam toga. Ali koliko god okrutno zvučala, pišem ovo s dobrom namjerom, a ta namjera je trgnuti koliko god mogu ljudi.

Lako je biti u svojoj maloj, dolini suza i ljutiti se. Napravi jedan korak, samo jedan da nešto popraviš.

Možda ti se svidi svijet iz drugačije perspektive 😉

M.