Snaga riječi…

Poslije nedeljnog ručka, na stolu samo s jednim tanjurom, sjedim sama na balkonu okružena brižno njegovanim cvijećem i opet ponirem u svoje dubine, u neka nova promišljanja. Potaknuta danom prije u kojem sam bila gošća u susjednoj mi Sloveniji, u prekrasnom ambijentu Galerije “Božidar Jakac”, u Kostanjevici na Krki, danas osjećam puninu čovječnosti.
Neopisiv je osjećaj kad čovjek glasom i stihovima tako lako dotakne, raznježi one kojima poklanja dušu na dlanu, da bi im uljepšao možda tek samo jedan trenutak njihovog postojanja. I onda dogodi se tako lako da “kupiš” nečiju dušu blagošću i toplinom koja je danas sve rjeđa u ovim ledenim vremenima. Upoznaš nove ljude, stvoriš nova divna prijateljstva, ne mareći za granice bilo koje vrste, da li jezične, religijske ili možda samo one koje te kilometrima cestovnih udaljenosti dijele od dotičnih…

Sasvim jedna obična rečenica žene iz Vukovara: “Žao mi je što se nismo ranije upoznale” u meni je izazvala val topline, koji danas itekako svima nama treba. I mislim si ipak za sve nas, za svaku uspomenu, za svaki susret, za sve što stvaramo postoji poseban trenutak određen nekom višom silom. Određene ljude susrećemo baš tamo, baš na određen način u trenutku kad im je potreban dodir, kad im je potrebno probuditi neke emocije na koje su već možda zaboravili da postoje, baš onda kad i nama treba neka doza ohrabrenja, snage, poticaja, baš tog koji oni u sebi nose.

I ne moramo biti pjesnici da bi davali nešto takvog. Potrebno je biti samo čovjek koji u sebi čuva svete vrijednosti i odgoj nasljeđen od svojih predaka. Čovjek koji poštuje čovjeka, čovjek koji pruži ruku i nikad ne podmeće nogu da bi se nasladio nečijim padom, čovjek kojem je biće ispunjeno bezuvjetnom ljubavlju i koji istinsku sreću osjeti tek onda kad oko sebe gleda sretne ljude. Budite anđeli u čijoj blizini drugi će osjećati onaj poseban mir riječima neizreciv, budite oni čija blizina biti će poput oaze u pustinji nečijeg života. Tek tada vaš život poprimit će istinski smisao, lice vam ukrasiti najljepšim osmijehom koji još nije viđen ni na jednoj naslovnici svih svjetskih žurnala.

Đurđica Runtas

Neki baner