Pitam se što se točno događa kada ti umre većina koju voliš?
S kojima si bez obzira kako se zvali ili imali ulogu u tvom životu, bez obzira kakav odnos bio, njih više nema. A tvoji su. I pripadaju ti, po krvi, mesu, znoju i suzama. Dođe tako vrijeme kada sve to pokapaš zemljom i biserima. ..pokušavaš stisnuti u ruku onaj zadnji tren u obliku grča ili pognutih koljena s pogledom prema gore. Onaj trenutak nekako zamrznuti pa otopiti kad si najviše gladna. Ljubavi i povjerenja. Jer ono sto si dobila sada je negdje drugdje,dušo.
Kada žeđaš, a znaš da okus takve vode više osjetiti nećeš… šta ti slijedi? Nemoj da bude očaj…jer za let si stvorena i ljubljena. Nema nikoga i ničega trenutno tko bi ti to potvrdio, a ni okolnosti nisu baš neki saveznik, ti znaj..u blatu i dnu ostati ne smiješ. Jer svi oni koji te vole a ne vidiš ih više, to sigurno ne bi željeli za tvoj život.
I zato… ustani i kad padneš.
I kad te užasno bole nedostajanja, i kad misliš da je najveće dno koje vidiš ono sto negdje boli zbog gubitka…a nekad mu se ne vidi kraja…e baš tada ustani i kreni…u nove izazove, ljubavi i sve ono sto kažu da je život…:-) pusa. Sretno!
Generacija prošlog stoljeća, po struci diplomirani kateheta i sveučilišni specijalist za odnose s javnošću. Mama dva osnovnoškolca. Volim putovati i pisati, i veseliti se poput malog djeteta.