Sve će proći…

Sve će proći. Sve. Sve ružne riječi izgovorene u srdžbi past će u zaborav.

Sve one koje su ujele za srce i na njemu ostavile ožiljak, odnijet će vjetar. Sve će proći. I bure u prsima će se smiriti. More će opet biti mirno i nećemo se dobro sjećati ni šta ga je ljuljalo. Šta je nosilo velike talase u kojima smo se gušili.

Jedva ćemo se sjećati. I ratove ćemo zaboraviti. I gubitke nadoknaditi.

I nove puteve otvoriti. I snove sanjati. Sve će proći. I ljutnje će se stišati. I bijes će utihnuti. I ožiljci će zarasti. Ožiljci nastali od riječi. Riječi izgovorenih u nemaru. U ishitrenosti. Riječi koje su se zabole u srce i u njemu ranu napravile. Proći će. Vjetar će ih odnijeti. Zamesti im trag.

Ali ostat će gorak ukus poslije njih.

Skupljat će nam vilice kao da pelin žvačemo. I možda se nećemo više sjećati ni jedne ružne riječi izrečene nam, ali će gorak okus poslije njih zauvijek ostati. Da nas sjeti. I vrijeme ga ne može isprati. Ni sve lijepe riječi zamesti. Ništa. A sve će proći. Sve. 

Neki baner