Predrasude se razbijaju temama koje su ”direkt u glavu” bez filtera za uljepšavanje i bez okolišanja.
Tea Jagodić
Tea Jagodić je diplomirana grafička dizajnerica zaokupljena dizajnom korica za knjige, za domaće i inozemno tržište. Ono što je posebno zanimljivo su njene impresivne, emotivne foto-manipulacije koje su privukle pozornost njenih pratitelja na Instagram profilu @tea.jagodic.art
Ta ljubav traje preko 10 godina, koja je u zadnje 2 godine postala ozbiljan rad. Simpatična Banjalučanka s trajnom adresom u Beogradu nam je otkrila što je inspirira, veseli, raduje, ljuti i rastužuje i koliko to utječe na njene ekspresije u radovima

Inspiracija za rad
Što vas najviše inspirira za vaše slike, je li to odraz vaših unutarnjih emocija i raspoloženja?
Naravno, umjetnost prvo kreće iz nas samih i unutrašnjih borbi sa vanjskim svijetom i onda se razvija u to da me sama okolina inspirira za rad, s čim se susreće i s čim se bori a da to nužno nije moje lično iskustvo. Nekada su me najviše inspirirali tuga i bol a s vremenom i godinama, najviše sada ljutnja koja mora da se izbaci u rad i samim tim je to jako lijep način da se riješim i frustracija i da ih ne zadržavam u sebi. Zato smatram da je ovo zapravo i najbolji vid terapije zbog koje nisam nesretna, isfrustrirana, povređivana. Svako treba da ima svoj neki ventil od takvih stvari, ja sam svoj našla ovim putem.

Imate li neke uzore u umjetnosti koji su utjecali na vaš rad?
Kada nisam znala ni što je Photoshop program a kamoli foto-manipulacija jer taj termin 2009. godine nije postojao kod nas, ugledala sam slučajno na internetu digitalnu umjetnicu iz Britanije koja se zove Rosie Hardy. Fotografirala je samu sebe i montirala u razna bajkovita okruženja i priče i imala sam prirodni jak poriv da i ja probam to, ne znajući ni što zapravo radim, samo sam se igrala. Tako je spontano ostala navika da radim sama sa sobom jer mi je tako najugodnije i to je otišlo jako daleko da mi je to i danas najbitnija stvar kojom se bavim i najbitnija terapija od otrovnog svijeta i bavit ću se tim dok god me ima.
Omiljeni rad
Na koju svoju sliku ste najviše ponosni?
Na rad ”U nepoznato” sam najviše ponosna jer je taj rad nastao kada sam tek doselila u Beograd potpuno izgubljena i uplašena u nepoznatom a dosta nas ima strah od tog famoznog nepoznatog. U tom periodu sam bila i u kreativnoj blokadi što je najgora stvar koja može da se desi jednom kreativcu, pogotovo u takvoj situaciji nagle životne promjene.

Tada mi je taj rad pokazao da čak i u blokadi, trebam opustiti mozak i samo kreni da se igram po intuiciji i ako si iskren u tome što radiš, nešto će da nastane.
Razbijanje predrasuda kroz umjetnost
I nastalo je, mnogo bolje nego neki radovi kada i nisam bila u blokadi. Sve što želimo svi je s druge strane straha i ovim sam sebi to i potvrdila. Poslije njega su i krenuli svi ozbiljniji planovi u karijeri. Svakim radom naučim neke nove stvari o sebi što je posebna magija koja se desi u toku stvaranja pa to dođe i kao neki lični foto-lifecoaching. 🙂
Možete izdvojiti neku sliku koja je nastala u mračnom stanju tuge, potištenosti ili možda ljutnje? ‘
‘Besmisao rata” je nastala u momentu ljutnje i bijesa koja se nakupljala dosta vremena i samo sam po osjećaju osjetila da je baš tad momenat za tu temu. To je tema koja se tiče sviju nas i uz popratni tekst je eksplodirala i svi smo se za jedan dan ujedinili na istu stranu bez obzira na naciju, vjeru i uvjerenja.

Želite li razbijati određene predrasude svojim umjetničkim radom i prelaziti granice, na koji način se to postiže?
Želim i smatram da u tome uspijevam koliko god to je moguće. To se postiže iskrenošću u radu ali i u temama koje su ”direkt u glavu” bez filtera za uljepšavanje i bez okolišanja. Tim putem emocije i teme najlakše dopiru do ljudi i do svijesti jer ljudi direktnost i zdravu drčnost mnogo cijene i prihvaćaju na prvu. Ne vole mazanje očiju i prodavanje magle u životu pa tako ni u kreativnim djelima.
Komunikacija i emocije
Kakve su reakcije vaših pratitelja i koliko vam je bitna komunikacija s njima?
Budući da mi je Instagram glavna platforma, smatram da se moja Instagram zajednica sastoji od fenomenalnih ljudi koji nisu površni za život jer da jesu, ne bi shvaćali ono što radim a oni su tu prvenstveno zbog radova koji nisu vesele bajke i cvijeće nego nešto mnogo dublje.
Komunikacija je jako bitna jer se tako povezujemo dodatno, povezuju se s osobom koja pravi to sve a ne samo sa ”nekim digitalnim fotografijama” i stvara se povjerenje koje je jako važno, pogotovo kada obrađujem odgovorne životne teme kao što su mentalne bolesti i svi osjećaji koji dolaze uz njih. Tada su slobodni da se i meni otvore u porukama a samim tim tako upoznajem razna životna stanja koja su meni nepoznata a koja me inspiriraju za dalje i daju mi nove teme koje želim da predstavim i objasnim svima.
Planovi za budućnost
Koje su vaše ambicije i planovi u karijeri?
Mimo frilens posla u izdavaštvu gdje radim sa sjajnim timovima, trenutno radim na svom sajtu, tutorijalima kako sam napravila neke svoje radove, na print shopu, pakovanjima, logistici i kada te svoje velike želje konačno ispunim, onda svakako planiram i izložbu, da se predstavim beogradskoj publici koja me baš i ne poznaje budući da sam tek počela da živim ovdje. Pored toga svega, ogromna mi je želja da radim filmske i pozorišne plakate, kreativne kampanje pa je u planu da se i takva angažiranja ostvare kada za to dođe vrijeme.

Radite i stvarajte srcem
Što biste poručili mladim umjetnicima?
Ako ne rade iskreno i iz dubine svog bića, da ne rade nikako i da pod hitno nauče da drže pod kontrolom svoj ego a dobro je poznato da smo mi kreativci najveći ego manijaci a to se rijetko izgovara na glas. Sve što se radi zarad pažnje ili samo novca, brzo nestane. Publika sve to osjeti, nju ne možeš da prevariš. Tako sam i ja nečija publika i točno se vidi tko je iskren a tko je samo ‘pozer’. Ovo je mentalno jako iscrpljujuć posao, igra se s mozgom i intuicijom a tko je iskren u svemu, sve to lako održi pod kontrolom.

rođena u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini 28. 11. 1990 godine.
2015 sam završila studij novinarstva i odnosa s javnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Doktorantica na PDS doktorskom studiju Jezici i kulture u kontaktu, Informacijske i komunikacijske znanosti, smjer OSJ.
Autorica i koautorica nekoliko znanstvenih i istraživačkih radova. Radno iskustvo rad na dvije lokalne radiopostaje, lokalne portale. Od 2020 sam novinarka i autorica članaka i tekstova o feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju.
U slobodno vrijeme čitam, pišem, provodim u prirodi i usavršavam svoje kvalifikacije i sposobnosti.