Ne volim prolaznost. Ja sam neko ko se veže iskreno i do kosti. Kraj je nešto što me dotuče. Bilo kakav kraj za mene je loš. Ali dešava se. I to često. I kada se desi, sa sobom donosi hrpu iznenadnih promjena, kvari planove, budi tugu, nerijetko i bijes, boli i ostavlja ožiljke.
Ne volim površne veze, štaviše, ako osjetim da je ono pravo, vežem se, predam se i idem u vatru i led. Ulažem dušu. Zato me kraj ubije na gori način nego što bi krvnik. Jedino gore od izgubljene duše je kraj poslije kojeg se pitate da li ste uradili sve da je ne izgubite? Da li ste dali sve da je spasite?
Kraj izgleda kao trenutak, ali nije. Traje zavisno od razloga, a razlozi su razni. Neki jednostavno shvate da se ne vole, neki nemaju iste ciljeve, neki požele promjenu, a neki raskinu vezu da sačuvaju ljubav. To je moj slučaj. Okončala sam vezu da bi sačuvala ljubav u sebi. Ljudi misle da je onima koji okončaju vezu uvijek lakše, ali takvi ljudi su upravo oni ostavljeni. Jer kraj se dešava mnogo prije. A kada ste ostavljeni, to uvijek osjetite. Ostavljeni ste onog trenutka kada vidite da se sve raspada, a jedino vi kupite komade. A sami ne možete da stignete. Sjedite i gledate u osobu koja vam znači svijet, a ona vam upravo tad najviše nedostaje.
Gledam mu u oči u kojima sam nekada vidjela budućnost, a sada ne vidim ništa. Kao da je lice ostalo isto, a iznutra me gleda neko drugi. Neko ko mi uništava dušu i tjera me da se svetim. Sa svakom puštenom suzom, bila sam hladnija. Svaku neprospavanu noć htjela sam da osvetim. Gledala sam ga u oči u kojima više ne vidim ništa i molila se da se vrati on. Onaj kojeg najviše volim. Onaj koji me ne tjera da zaboravim da ga volim. Vraćao se na trenutke, i taman kad me bijes popusti, on je pravio nove ožiljke. Posmatrala sam ih u ogledalu jako često. Neki su prolazili nakon par dana, mijenjajući boje od tamnoljubičaste, preko zelene, pa sve do žute dok skroz ne iščeznu, a neki su odmah izgledali kao da će ostati zauvijek. Te ožiljke sam vidjela samo ja. Kada se pogledam ravno u oči. To su oni ožiljci od riječi. Od psovke. Od laži. Od neispunjenog obećanja. Od lažne zakletve. I onaj najgori, od prevare. Od izdaje. Od onog što ste znali da će se desiti, i govorili, a niko vas nije slušao. Ti ožiljci ne prolaze. A ne možete da se pogledate u ogledalo, a da ih ne vidite. Tu su, i ostaće tu, zauvijek da podsjećaju kako su nastali. A zabole najviše na riječi ‘volim te’.
Srušilo se sve, a ja nisam uspjela skupiti komade. Gledam u ruševine, gledam ga pravo u oči tražeći nešto poznato, nešto što se nije promjenilo, nešto toplo i sigurno kao zagrljaj, a vidjela sam samo blijedi odraz onoga što smo bili. Gledam u čovjeka kojeg volim više od svega, a nikad mi nije više nedostajao. Ostavljao me je predugo. Ubio je budućnost. Mene je promjenio, počela sam da se svetim. A od te osobine se grozim, jer stvarno, vjerujem u karmu. Onda smo zajedno počeli da ubijamo ljubav. To sam morala da okončam. Ljubav je morala da preživi. Dušu sam izgubila. Ljubav ne smijem. A više ne mogu ni da se svetim, ni da se borim. Bez budućnosti, izgubili smo smisao. Ljubav bez bar grama smisla je čisto ludilo, zar ne?
Jedno sunčano jutro, izašla sam na terasu da uzmem predah od bijesa i ludila, i u zraku sam osjetila promjenu. Ništa nisam odlučila ja. Vratila sam se unutra i pogledala ga. U oči. Ne znam ga. Ne znam šta misli. Ali znam da mu nikad neću oprostiti što mi je oduzeo sebe, a on mi nikad neće oprostiti osvetu. I znala sam da je taj dan stigao. Sami kraj velikog Kraja. Zadnji sati čistog ludila.
Raskinula sam vezu da sačuvam ljubav. Ali ostavljena sam bila ja. Nisam mogla da utičem na ovu prolaznost. Na ovaj kraj.
Neki ljudi su nespojivi na zemlji, a zajedno na nebu.
Mi jesmo zemlja i nebo. Mi smo vatra i led. Postojimo na dve suprotne strane. Zajedno ne možemo. Svako ima svoj svijet. Totalno različit. I u oba nešto fali.
Khaleesi
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
