Viktorija Herak: Zmijska konferencija

Vidjeli ste na mojoj profilnoj slici da imam ispletenu kosu? Zadnjih 8 godina, svako ljeto upletemo moja kćer i ja, moju kosu u sitne pletenice.  To je frizura koju nosim otprilike 3 mjeseca.  Dok mi je kosa tako ispletena, perem ju kao i inače, ali ne moram brinuti o frizuri, jer ovo izgleda uvijek isto i uvijek je uredno.

Nedavno sam u dućanu kupovala neke stvari i prodavačica je imala pitanja vezano za moju frizuru:

– Oprostite, smijem vas nešto pitati?
– Naravno! Izvolite?
– Vasa frizura….
– Daa?
– Jako mi se sviđa! Već dugo želim isplesti kosu, ali bojim se kako će mi to stajati.

– Hvala! Morat ćete probati, a onda ćete odmah vidjeti da li vam je to ok ili nije. Meni je to doza ljetne komocije, manje mi je vruće i nemam nikakve brige oko frizure.
– A kako to perete?

Neki baner

– Vodom i šamponom, kao i kad nije ispleteno.
– Pomalo se bojim reakcija mojih kolegica i mušterija…
– Hm…ako se vama bude sviđalo, onda ćete to nositi s dozom prirodnosti i sumnjam da će biti loših komentara. Prva dva- tri dana će vjerojatno to svi zapažati, a onda će im postati normalno.
– Hvala vam na podršci! Još ću malo razmisliti.

Vratila sam se na isto mjesto u kupovinu prije dva dana i zatekla tamo istu prodavačicu. Njena kosa je bila ispletena, ali ona je bila tužna i šutljiva.

– Oooo, ipak ste ispleli kosu? Izgledate odlično!
– Ma… tek nekoliko dana ima da sam ispletena.
– Zašto ste tužni? Ne sviđa vam se?
– Ma ne… sviđa mi se, ali moje kolegice ne prestaju komentirati. Rugaju se, otvoreno negoduju, podbadaju… kažu da sam prestara, da izgledam kao cirkus, da je to što radim od sebe jadno. Stvarno se osjećam lose!

– Auuuuu…..imate ovdje puno kolegica, zar su baš sve loše reagirale?
– Baš sve su me izgrdile!

– A vaše prijateljice?
– Isto… nitko od svih njih mi nije rekao da izgledam lijepo. Nije da ne mogu podnijeti kritiku, ali stvarno se osjećam lose zbog njih.
– Ne znam sto bi rekla… žao mi je sto su vam pokvarile veselje! Meni ste bas lijepi i teško mogu vjerovati da sam jedina koja vas tako vidi.

– Ako brzo ne prestanu podbadanja, izrugivanja i šaputanja iza leđa mislim da ću rasplesti kosu.

– Pokušajte im dati do znanja da ste sami sebi lijepi i da vas pretjerano ne interesira njihovo mišljenje. Znam da to nije jednostavno, ali ipak vi nosite tu svoju lijepu glavu, a ne one.
– Hvala vam gospođo što ste me pokušali utješiti!

– Zapravo vas nisam imala namjeru tješiti, nego sam zaista bila iskrena! Bas ste mi lijepi ovakvi!

I bila sam iskrena! Žena je u ranim četrdesetima, oblaci se pomalo nestereotipno, ali vrlo pristojno i za oko ugodno. Tamnokosa je i tamnoputa, uvijek nasmijana i prijazna. Viđam je u istoj trgovini već nekoliko godina i zaista djeluje pristalo, uredno i vrlo je lijepa.

Teško mogu povjerovati da su sve njene kolegice iskrene kad ju ribaju zato što se usudila biti drugačija od njih.

Razumijem ju i jasno mi je da joj se nije lako nositi s tolikim kritikama i podjebavanjem, ali neshvatljivo mi je da su se tako složno udružile samo da bi joj pokvarile veselje i zagorčale život i to zbog frizure!

Da li je stvarno žena ženi najgori neprijatelj?

Zar je moguće da ni u zreloj dobi nismo u stanju pružiti podršku jedna drugoj?

Gdje ode ona glasovita ženska empatija i obična ljudska toplina?

Gdje su se sakrili podrška i razumijevanje??

Neki baner

Stvarno sam zbunjena!

Recite mi molim vas, da je ovo ipak usamljeni slučaj!

Kakva su vaša iskustva sa ženskom podrškom? 🤔

Neki baner