Za ideale slobode, ljubavi i mira vrijedi umrijeti? Vrijedi živjeti i boriti se!

U tonu sumraka i neizvjesnosti, pritisak se može nanjušiti, strah osjetiti. Nema više garancije, nitko nije siguran. Ovo su neizvjesna vremena, a pakost, oholost, pohlepa i zavist sve više raste. Pojačava se bijes i nakupljene frustracije, nestalo je tople i iskrene komunikacije a povjerenje je postalo luksuz.

Stoga je bilo osvježenje ćuti razmišljanje jedne 19-godišnje studentice koja je na jednom razgovoru podijelila svoje snove i strepnje ali pokazala raskoš svoje hrabrosti. Rat je neizbježna tema i mnogi ljudi se boje, za budućnost svoje djece, za vlastite živote i to je ljudski, prirodno.

Ono što nije prirodno jest izrugivanje i podsmijeh drugih koji navijaju za ovaj rat i o njemu raspravljaju kao da je riječ o nogometnoj utakmici, Nekadašnji „epidemiolozi“ su se masovno kvalificirali u političke analitičare i vojne stratege neki su se pretvorili u fanatične proroke Sudnjeg dana.

Drugi se časte rasističkim humorom i govore da su Ukrajinci društveno prihvatljivi, oni imaju plavu kosu, blijedu put, žene su tako sređene i dodaju kako su oni s Bliskog Istoga bili puni para a kad su došli, nisu htjeli raditi. Čuje se mnogo otrova iz ljudskih usta.

Ona je znala tko je

Imala sam priliku razgovarati s mladim parom o aktualnom stanju u Bosni i Hercegovini. Djevojka je imala razoružavajući sjaj u očima dok je govorila o smislu života. Rekla je da se vrijedi boriti, do posljednjeg trenutka svoga života, do posljednjeg daha.

Neki baner

„Da do onog zadnjeg bljeska znadeš tko si, što si i gdje pripadaš. Da si svjestan sebe, svojih odluka i svog izbora. Da, vrijedi ostati, čak i ako zarati. Ne treba bježati od nevolje, nego se s njom suočiti. Jer, ako bježiš od nje, kad tad, doći će nova nevolja, a ti ćeš biti sve slabiji i slabiji, neotporan i nespreman. Strah od života je najgori, strah je ubojica.“

Zaprepašteno smo buljili u nju jer djevojka ima 19 godina i veoma zrelo, mudro i moralno razmišljanje. Dok mnogi u kasnim tridesetim još uvijek dvoje tko su i što su, traže sebe i smisao svog postojanja, ova djevojka nije sumnjala, nije kalkulirala, ona je znala.

Ona ima svoj smisao i zna gdje pripada. Rekla je da ako čovjek vjeruje u mir, ljubav i pravdu, da se treba za njih boriti i da za to vrijedi položiti svoj život. Kao primjer je navela svoga strica koji je dao svoj život u Domovinskom ratu. Istaknula je da bi on učinio isto, bez obzira na to što stanje u državi nije sjajno i što ima mnogo korupcije, bijede jer dok god čovjek vjeruje u svoje ideale, oni su tu, premda živjeli samo u jednom srcu, u jednom čovjeku.

Spasiti sebe a izgubiti se?

Podsjetila je na vrijednost mirne savjesti, mira u srcu koji čovjek uvijek nosi sa sobom. Dokle god je širi, ima nade za mir. Čak i kad se puca, ubija,razara. „Mogu ubiti tijelo, ali ne mogu ubiti suštinu, identitet, bit, svrhu, kako god to mi zvali. To im jest cilj, ali treba imati čvrstu volju i ustrajati.“

Dok je pričala, imala je sjaj u očima. Bilo je to veoma pozitivno iskustvo koje me podsjetilo da još uvijek ima heroja. To su naše Ane Frank, naši Mahatma Gandiji, oni su tu i bit će tu dok god ljudski rod postoji. Možda smo previše zamagljeni površnim svijetom, Instagramom, vlastitim egom da ne primijetimo HRABROST.

Oni koji je vide, zavidni su pa se kukavički ismijavaju. Smatram da se trebamo diviti mladosti koje ima ovakve stavove, ovakvo razmišljanje i spremnost da konfrontiraju protiv svih nevolja. Koji ne bježe. Trebaju nam ovakvi ljudi da nas podsjete na vrijednost življenja, na istinu i na pravdu.

Ovo nije filozofski klišej nego snaga koja vadi iz anksioznog i pasivnom stanja upijanja informacija do budnosti i akcije da se dogodi nešto pozitivno. Morate se složiti da svaka pozitivna sitnica vrijedi mnogo u ovom neizvjesnom vremenu, Odajem počast ovoj djevojci i nadam se ima još ovakvih ljudi. Svijet vas treba.

Neki baner