Razmišljajući o tome zašto je tako teško oprostiti kad nas netko povrijedi, osjećam kako se u meni budi mješavina emocija – od tuge do ljutnje, od razočaranja do nade. Ponekad se čini kao da je lakše nositi se s bolom nego pružiti oprost. Iza toga leži duboko ljudsko iskustvo, isprepleteno slojevima emocija, iskustava i uvjerenja.
Priznajem, i sama sam se našla zarobljena u mreži neoprostivosti. Osjećaj izdaje ili povrede može biti toliko snažan da se čini kao da ga nikada nećemo moći preboljeti. Osjećamo se ranjivo, izgubljeno, kao da je povjerenje koje smo imali bilo nepovratno narušeno. I tako počinje taj proces – proces koji ponekad traje godinama – traženje odgovora, suočavanje s emocijama, i, na kraju, prihvaćanje.
Uvijek je lakše ostati u poznatom okruženju nego se suočiti s nepoznatim. Isto tako, oprost može izgledati kao skok u nepoznato – neizvjesno, zastrašujuće. Pitamo se hoće li nas oprost osloboditi boli ili nas još više povrijediti. Bojimo se ponovne izdaje, straha da će se povrijediti ponovno probuditi ako oprostimo. No, kako god se osjećali, čin oprosta ima moć transformacije, za nas same više nego za osobu koja je povrijedila.
Oslobođenje
Jednom sam čula da je oprost poput oslobađanja zarobljenika, samo shvaćamo da je taj zarobljenik zapravo bio sami mi. Opraštajući, oslobađamo se tereta teških emocija koji nas drži vezane uz prošlost. To ne znači zaboraviti ili praviti se da povreda nije postojala, već oslobađanje sebe od okova koje nas sprečavaju da živimo punim plućima.
Znam da je put do oprosta ispunjen preprekama. Ponekad je potrebno vrijeme – puno vremena – da bi se pronašao mir. No, iako put može biti težak, na kraju je vrijedno. Osjećaj oslobođenja koji se javlja kada se oslobodimo tereta neprošlih povreda neprocjenjiv je. To je poput ponovnog rođenja, pružajući nam priliku da izgradimo snažniji odnos sa sobom i drugima.
Foto: Canva
Tajna oprosta
Možda je tajna oprosta u tome da shvatimo da oprost nije čin slabosti, već čin hrabrosti. To je odvažno suočavanje s bolnim emocijama i odabir putovanja prema unutra, prema dubinama vlastitog srca. Kroz taj proces, naučila sam da je oprost ne samo poklon drugima, već i dar sebi – dar koji oslobađa, iscjeljuje i otvara vrata prema novim mogućnostima.
Možda je teško oprostiti, ali nije nemoguće. To je proces koji zahtijeva strpljenje, suosjećanje i ljubav prema sebi. Na kraju, oprost nam omogućuje da se osjećamo slobodnima, da živimo punim srcem i da otvorimo svoje srce novim iskustvima. To je put ka istinskoj sreći i unutarnjem miru, koji zaslužujemo.
Ana Malenica
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
