Mnogi često i unaprijed osuđuju i prekidaju druženje s ljudima koji pate od nekih ovisnosti. To mogu biti ovisnosti iz kategorije tzv. bihevioralnih ovisnosti, kao što je internet, kocka, pornografija, ili o ovisnosti o psihoaktivnim supstancama, alkoholu, drogama.
Iako neka istraživanja pokazuju trend pada ovisnika o drogama među mladima, podatci su i dalje alarmantni kada su u pitanju neke druge ovisnosti, kao što su alkohol i ovisnosti iz spektra bihevioralnih.
Zamke u prijelomnom razdoblju odrastanja
Adolescencija koja kod nekih traje i do 26 godine života, svakako je najvažniji i prijelomni period u životu, kada od djeteta postaje odrastao čovjek. Za mnoge mlade ljude ovaj period odrastanja može biti doista jako mučan period konfuzije identiteta i traženja sebe, koji teško podnose.
Foto: Canva
Nerijetko se događa da se oni, zbog malog kapaciteta za podnošenje tenzije, poglavito kod ljudi koji su odrastali u disfunkcionalnim obiteljima ili bili lišeni emocionalne dostupnosti i razumijevanja svojih roditelja, opredjeljuju se i identificiraju baš s onim što stariji ne preporučuju i čemu se protive, a to su različite vrste ovisnosti. Zato što im je to lakše nego da sami pronalaze i određuju što će prihvatiti, a što neće.
Mladi koji imaju problema u sazrijevanju i pokazuju određene poremećaje u ponašanju (loši odnosi s roditeljima, prevelika očekivanja u smislu školskih/akademskih ili nekih drugih postignuća, neadekvatni i/ili loši odnosi sa svojim vršnjacima, profesorima, školski/akademski neuspjeh, bježanje od kuće i sl.), u velikom su riziku da probaju droge. Ali i da počnu piti, ili se prepuste nekim drugim maladaptivnim obrascima ponašanja koji mogu prerasti u ovisnost.
Oštećeni u ranom odrastanju
Znanstveno je dokazano da se rizik za ovisnost razvija već davno u ranom djetinjstvu, dakle u prve četiri godine. Također se pokazalo se da su mnogi ovisnici često bili žrtve okoline pa i one najbliže dakle roditeljske u kojoj su bili izlagani različitim oblicima emocionalnog zanemarivanja, zlostavljanja, trauma. Sve to stvara plodno tlo za razvoj jedan od triju oblika nesigurne privrženosti.
Posljedica toga jeste da je dijete (danas odrasla osoba i ovisnik) od malih nogu stvaralo jednu iskrivljenu sliku o svijetu kao nepravednom i okrutnom mjestu. Sve to neminovno dovodi do mijenjanja u strukturi mozga. Uslijed tih negativnih životnih iskustava, dolazi do promjena regija u mozgu. I to ne samo onih koje su zadužene za regulaciju neugodnih i bolnih emocija, već i onih izvršnih funkcije te kontrole impulsa.
Čitav život osjećaju se manjkavo i neadekvatno
Poanta priče o ovisnostima leži u činjenici, da su svi potencijalni ovisnici, već u svom ranom odrastanju bili i osjećali se emocionalno zakinuti. I/ili u nečemu oštećeni.
Kao posljedica toga javlja se osjećaj neadekvatnosti – ”nešto mi nedostaje”. Stoga takve osobe imaju puno veće mogućnosti i predispozicije da razviju neku vrstu ovisničkog ponašanja. I da ih pri tom uopće nije briga za dalekosežne posljedice u budućnosti. Jer imaju jako slabo razvijenu kontrolu svojih vlastitih impulsa zbog navedenih promjena u mozgu.
Osim ovisnosti, ovi ljudi najčešće razvijaju i neku vrstu anksioznih poremećaja, kao što su opsesivno kompulzivni poremećaj, i socijalnu anksioznost. Svakako ne treba zaboraviti da se kao posljedica gore spomenutih razloga, javlja i poremećaj ličnosti zbog oštećenja strukture ličnosti. Dakle, nitko neće ostati pošteđen.
Ako su u ranom djetinjstvu kao bebe i djeca bili zakinuti za emocionalnu brigu, pažnju, sigurnost, stabilnost, ljubav, da su razvili zdrav osjećaj pripadnosti, ovisnici nesvjesno nadomještaju sve te nezadovoljene temeljne emocionalne potrebe, drugim nadomjescima odnosno ovisnostima o nečemu.
Ne osuđujte
Prema tome, ako vodite bitku s nekom vam bliskom osobom, ne osuđujte, ne kritizirajte i ne dijelite lekcije. Radije razmislite što možete učiniti da joj pomognete.
Osvijestite da nitko nije rođen s navikom ovisnosti, nego se ovisnikom postaje s nekim razlogom.
Također, probajte shvatiti da je ovisnost često samo bijeg osobe koja jako pati iznutra i osjeća duševnu bol. I tako upražnjava tu neku svoju ovisnost samo kao mehanizam obrane od stresa i patnje koja dolazi iznutra.
Svakako pomozite toj osobi da potraži pomoć dok nije prekasno.
mr.sc. Mirella Rasic Paolini – Specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje, autor i vanjski suradnik sa specijaliziranim portalima za lifestyle, zdravlje, osobni i duhovni rast i razvoj. Moja uža specijalnost su neuroze tj. anksiozni poremećaji, te izazovi na području mentalnog i duhovnog zdravlja, osobnog rasta i razvoja. Tijekom svoje dvadesetogodišnje karijere, radila sam kao stručnjakinja na području komunikacija, ljudskih resursa i analitike. Educirala sam se na području humanističke i antropološke psihologije i psihoterapije, predkliničke i kliničke medicine i psihijatrije, energetske medicine i zdravstvenog coachinga.
Motivira me da kroz svoje veliko profesionalno iskustvo, znanja, vještine i strast prema svome poslu, djelujem i budem podrška svim ljudima koji žele raditi na sebi, unaprijediti svoje zdravlje, znanja i vještine kako bi ostvarili svoj puni potencijal živeći sretan i ispunjen život sa svrhom.
