Zbližava li dijete svaki par?

Dijete je sreća. Dijete je ljubav. I to ljubav koju zaista nije moguće opisati ovim običnim riječima kojima se mi obični smrtnici koristimo.

Ali ni ne treba, zato samo kažemo da je ljubav a svaki će roditelj shvatiti kakva i kolika. Opet, naravno ne mogu ni tu da generalizujem jer ima i onih roditelja koji zapravo nisu roditelji, već samo ljudi koji su učestvovali u stvaranju tog malog života pa oni ne mogu ipak da razumiju šta to zapravo dijete znači jer taj dio srca za njih ne postoji.

Ipak je za roditeljstvo potrebno mnogo više od samog čina pravljenja i rođenja djeteta. Ljubav, vrijeme, odrastanje i sve ostalo. E sad, jasno nam je da dolazak bebe u porodicu promijeni svijet za 360 stepeni. Da ta kuća više nikad neće biti ista jer je bogatija za jedan novi život. Dolazak djeteta izokrene sve moguće i nemoguće ali postavlja se jedno novo pitanje, da li je istina da dijete zbližava partnere? Ili se ipak tu događa nešto drugo?

U teoriji postoji vjerovanje kako dolazak bebe na svijet mijenja odnose između mame i tate nabolje te usmjerava ih u nekoj novom, ljepšem pravcu. Kaže se da dijete u ogromnoj mjeri emotivno još zbližava partnere, produbljuje prirodu njihove veze, stvara neku posebnu vrstu povezanosti, ljubavi i dijeljenje određene zajedničke odgovornosti.

Kad sumirano dođemo do zaključka da dijete dodatno veže partnere jedno za drugo, da ljubav koja je postojala između mame i tata postaje još veća međutim ne mogu a da se ne osvrnem na praksu koja se zaista odvija među nama, a koja ne pokazuje baš takve rezultate.

Neki baner

Hajde budimo sada realni, evo većina vas je prošla kroz taj period dolaska bebe u kuću, oni koji nisu gledali su oko sebe nekoga pa hajde sada da na osnovu tog nekog realnog stanja donesemo kakav zaključak.

Šta se to zapravo dešava? Da, dijete se očekuje sa takvim nestrpljenjem i iščekivanje je ogromno. Sam čin rođenja, dolazak bebe sve je to savršeno. Međutim ono što je isto istina je da nas ništa ne može pripremiti na stvarne probleme sa bebom.

Sve što pročitamo,, čujemo ili vidimo nije dovoljno realistično da bismo mi mogli znati šta to tačno možemo da očekujemo kada se beba rodi.

I šta se to uglavnom događa? Problemi. Beba je mala a briga oko nje uglavnom padne na majčina leđa. Pošto otac “radi” to se podrazumijeva iako se tako baš nisu dogovarali kada su planirali rođenje bebe. On uglavnom mora da odmori, jer opet ćemo reći on radi, tako da opet ostaje na mami da noći i noći provodi uz bebu koja plače.  E sad zamislite tu ženu, prošla je kroz 9 mjeseci veoma teških po nju, kada joj je tijelo pretrpilo drastične promjene, onda sam čin rađanja o kojem barem ja tako mislim zaista nema potrebe da raspravljamo i onda se samo sve dalje nastavi i nadoveže. Prljave pelene. Bljuckanja, plač, nespavanje, trčanje na sve strane jer pobogu ona je domaćica u toj kući, ako ne može da stigne sve, nesposobna je.

Dakle šta dobijamo? Dobijamo nesretnu, umornu majku. Nesretna i umorna majka proizvodi i nezadovoljnu ženu. Nezadovoljna žena dalje ide ka neraspoloženju i svađama. A povrh toga svega, muškarac kao muškarac ne da neće imati razumijevanja za njezino stanje nego će još na to sve da se žali kako on nema vremena za sebe i obično će otići nekuda sa drugarima ili u teretanu.

Podrazumijeva se da mu neće pasti na pamet da kada dođe kući kaže “Ženo idi odmori, odspavaj ili se prošetaj sad ću ja da preuzmem bebu”. Ne, to naš mentalitet ne dozvoljava. Onda šta se još dešava? On više ne može da spava u istoj prostoriji sa bebom i ženom jer beba stalno plače, a on mora da odmori. U većini slučajeva dešava se da on odlazi u drugu sobu ili počinje da spava u dnevnoj. Dakle razdvojenost počinje da radi svoje. Nije to više ista bračna zajednica kada bračni supružnici spavaju u zasebnim prostorijama.

Majka počinje sve više da se okreće ka djetetu, otac ka sebi i dolazi do velikog jaza između njih dvoje koji se može ili ne može naknadno popravljati. Bilo kako bilo, ako do toga dođe naravno da taj odnos nikada više neće biti isti.

E sad opet, ne mogu reći da će ovakav scenario da zadesi baš svaku porodicu. Ja se iskreno nadam da će biti što više onih sa drugačijim ishodom. Naravno da postoje izuzeci, uvijek. Naravno da postoje i pravi brakovi koji poštuju prave vrijednosti. Naravno da postoje i oni muževi koji će učiniti sve što je u njihovoj moći da svojoj supruzi olakšaju što je više moguće, da će joj pružiti pomoć i podršku koja je potrebna. Da će biti tu za nju, za njihovu bebu i da će je razumjeti što nekad nije dobrog raspoloženja ili što nije nešto napravila.

Takve brakove dolazak bebe neće pokvariti. Tamo gdje vladaju ljubav, sklad i harmonija dolazak bebe može stvarno da produbi prirodu veze i da još više zbliži partnere. Oni se zajednički bore, dogovaraju, dijele obaveze da jednak dio padne na svačija leđa i oni jednako znaju koliko je ljubavi i žrtve potrebno da bi se othranila beba. Zbog toga još više cijene jedno drugo i još se više trude da rade na svom odnosu i svojoj vezi.

Znači sve je individualno. Sve zavisi od same bračne zajednice, od osoba koje su u pitanju i naposlijetku od vas samih. Ne dozvolite da vas beba udalji jedne od drugih jer ona je plod vaše ljubavi i treba da učini upravo suprotno. Uživajte zajedno u svakom danu i budite joj pravi oslonac.

Jer znate, vi ste tim. I to treba da ostanete.

Aleksandra Bursać

Neki baner