Zbog čega sve ostaviš i kreneš ispočetka?

Gledam sada naše zajedničke slike. Izgledamo sretno. Ne mogu se sjetiti jesmo li stvarno bili sretni. Dvoje djece, dio mene i tebe. Gdje je sve krenulo krivo? Mora da je valjalo nekada… pokušavam se sjetiti, ali ne mogu.

Kažem da te ne volim, a sjećam se dana kada nisam mogla disati bez tebe. Bio si moja jedina misao, moj zrak, moj život… I kako sada više ne ide?

Ne ide jer dođeš u fazu kada bistre glave sjedneš i analiziraš. Je li ovo ono što sam željela? Mislila sam da će se s vremenom stvari promijeniti. Djeca će narasti, a ti i ja ćemo imati više vremena za sebe. Radit ćemo više zajedničkih stvari, postati bliskiji, povezaniji. Ali, nije tako. Mi smo se samo još više udaljili.

Ti nastavljaš svojim putem, a ja svog puta nemam. Nemam ga jer sam mislila da će biti naš zajednički, moj i tvoj. Ostala sam sama. Sa svima vama, ali sama. I zato sam otišla. Shvatila sam da više ne ide. Nemamo zajedničke budućnosti. Probat ću je sama napraviti. Možda uspijem, ali iako ne uspijem, ništa nisam izgubila jer s tobom ništa više, na kraju, nisam ni imala.

I zato, idem ispočetka… pa kako bude.

Neki baner

H. S.

Neki baner