Plačeš. Pukla je brana i suza suzu stiže. Brana koja se držala sve do sad je popustila, suze su je savladale. I sad te ništa ne može utješiti. Plačeš jer nisi ispunila očekivanja, jer nisi dobra onoliko koliko oni žele da budeš. Osjećaš se bezvrijedno i jadno. Najradije bi se sakrila od svijeta i od svih. Sakrila u neku rupu i zatrpala zemljom. Najradije bi odustala od svega jer ništa ti ne ide.
Sad definitivno znaš da ti ništa ne ide od ruke. Svi mogući baksuzi tebe nisu zaobišli, sve moguće nesreće tebe su sustigle. Sve što si dotakla i pokvarila si. A ti si se borila. Nisi dala da te poraze. Mislila si još samo ova nevolja da prođe još samo ovo i onda će te krenuti i sve će se posložiti, ruže će i tebi procvjetati. Hiljadu puta si padala i dizala se. Klečeći uzimala oružje i nastavljala borbu.
Sad znaš da si se borila sa vjetrenjačama. Neće ti krenuti. Nikad ti neće krenuti. Nevolje će se nizati i lomit će te. Opet ćeš pokvariti sve što dotakneš. Čemu onda išta da radiš? Zašto da ustaješ kad znaš da ćeš ponovo pasti. Skupi se tu gdje jesi i plači. Plači dok ne isplačeš sve suze. Nemoj više ništa da radiš, nemoj da se nadaš ni da želiš. Želje ti se neće ostvariti, nade će se izjaloviti a ti ćeš samo dobiti još koju ranu. Najbolje bi bilo da se zavučeš u kakvu rupu i zatrpaš zemljom. Ali zemlja je tvrda. Ne možeš. Onda bi bilo najbolje da pobjegneš negdje, ali znaš da se od sebe pobjeći ne može.
Uzalud dižeš glavu i gledaš prema nebu, znaš da je previsoko. Ne možeš gore. Skupi se tu gdje jesi i žali samu sebe. Još jedna veza propala, još jedan posao upropašten, još jedan gubitak, još jedno ovo, još jedno ono…Ima tu svega, nanizalo se za ove godine. Nema šta te nije rušilo i lomila. A ti si se uvijek ispravljala i uvijek gurala naprijed. Nemoj više. Sjedi gdje jesi i plači. Prihvati poraz. Gotova si. Možda se nevolje sažale na tebe pa te počnu zaobilaziti. Jer vidi te, bona, ko se ne bi sažalio na tebe?! Sva si jadna i ucviljena. Plači dok se ne isplačeš. I ne mrdaj. Skupi se još više. Zavuci se pod neku deku i sakrij se od svih i isplači se.
Ali dobro šta će biti kada se isplačeš. Eto brana je pukla, suze su skoro iscurile i šta ćeš onda? Moraš li živjeti? Moraš, jer kako rekoh zemlja je tvrda, nebo visoko. Ako moraš živjeti, moraš se i pomaknuti s mjesta, ne možeš živjeti tako sklupčana pod tom dekom. Ukočit ćeš se, a i bit ćeš gladna. Znači možeš žaliti samu sebe ili se možeš pokrenuti. Da, možeš se pokrenuti po ko zna koji put iako unaprijed znaš da ćeš ponovo pasti. Ali i to ležanje na mjestu pada je i dalje pad. Šta ti to znači? Ništa. Zato, ustani, umij se, pozovi prijateljice, sredi se i izađi van. Nemoj vježbati osmijeh pred ogledalom, već se nasmij od srca. Nasmij se nevoljama, neprijateljima i svim avetima iz prošlosti. Digni glavu visoko i koračaj sigurno. Nemoj da ti se vide rane na tijelu. Prekrij ih stavom, prekrij ih sexi odjećom. Budi lijepa, budi zanosna, budi svoja. Mlada si, zdrava si, imaš ljude koji te vole. A imaš i sebe. Divna si, samo ispuši taj nos, nabaci malo šminke i idemo sve ispočetka.
Sutra je novi dan i ne znaš kako divan može biti, ne znaš kako te može iznenaditi. I ne gledaj oko sebe te što im sve ide od ruke, što su im život i sudbina naklonjeni. Ne gledaj ih, ne poredi se s njima i ne zavidi im. Znaš da poslije kiše grije najljepše sunce. Znaš da na tom suncu sve sjaji i zlati. Tebe su prale sve kiše svijeta. Preživjela si bezbroj oluja i iza svake isplivala jača, sjajnija i hrabrija. Isplači se, umij se i idemo dalje. Sve je bolje od stajanja u mjestu i žaljenja same sebe. A i sama znaš da može biti gore, uvijek može biti gore. Ne prizivaj to gore, već ustani i nasmiji mu se u facu. Nasmij se svemu ružnom što je bilo i što će doći.
Nasmij se i onima koji misle da nisi dovoljno dobra i pokaži da jesi. Pronađi put, pronađi način i ostvari ono što želiš. Možda ćeš na tom putu opet padati, ali bitno je da ustaješ. Možda ćeš i dalje sretati baksuze i nevolje. Možda ćeš pokvariti sve što dotakneš, ali nemoj da se zbog toga povlačiš. Nikad se ne povlači. Sve je bolje od stajanja u mjestu i žaljenja same sebe.
Ilda Dedić
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!