“U svakoj ženi ima đavo koga treba ubiti ili poslom ili rađanjem ili i jednim i drugim, a ako se žena otme i jednom i drugom, onda treba ubiti ženu.” Ovo su riječi našeg nobelovca, Ive Andrića. I morate priznati da nije rekao ništa novo, ništa što se od davnina ne šapuće a nekad Bogme i na glas izgovara, žena je đavo ili možda i gora od đavola, jer kažu da joj je uspjelo da samog đavola prevari i zatvori u flašu. Eh sad, neću rušiti ove teorije, jer negdje i sama vjerujem da postoji jedan đavolčić u svakoj ženi. On je dio njene prirode i čini je posebnom, čini je drugačijom. Znam da postoje i one žene koje su same đavo, ali o njima ne bih sad pričala, one su za neku drugu priču. Pričat ću o normalnoj ženi, o ženi koja ima u sebi jednog đavolčića koji uglavnom spava i kao takav nikome ne stvara probleme.
Mene sad zanima zašto je muškarcima potrebno tog đavola dirati, barkati, buditi dok ga ne probude? Jer znamo da žene danas ne rađaju mnogo, a ni ne rade kao nekad. Pametnije su, pa sve teške poslove vješto izbjegavaju. Shvatile su da poljoprivreda i zemljoradnja nisu za njihovu nježnu prirodu. Umjesto takvih poslova, radije biraju da se obrazuju ili dobro udaju. Prema tome, đavola u njima nema šta ubiti. I hvala Bogu da je tako. Ali zar se ne bi trebali onda plašiti tog đavola, kad su već sigurni da postoji u ženi? Kako se usuđuju povisiti glas, izgovoriti grube riječi, povrijediti ženu, prevariti je? Dobro, znam da u nekim ženama đavo spava dubokim zimskim snom, pa ga ništa ne može probuditi. Možeš joj raditi šta hoćeš. Možeš joj psovati, varati, pa i ruku dići, njen đavo ne reaguje. Ali s druge strane imaš one žene kod kojih đavo samo drijema, pa na svaku riječ koja im nije po volji, trza se i reaguje tako burno da poželiš da nisi upoznao ni ženu, a još manje njenog đavola.
Ali ipak imaš toliko hrabrih muškaraca da se usuđuju dirati i takvog đavola. Svako malo ga zadirkuju, usude se i glas povisiti, i reći šta ne treba. Imaš i one koji idu još dalje pa se usude i prevariti je i slomiti. Valjda misle ako slome nju da će slomiti i đavola u njoj, a ne znaju da je u slomljenoj i prevarenoj ženi đavo najživlji i najgori. Ne znaju da on tek tad zaživi i da od one fine, dobre, povučene i zaljubljene žene kakvu je poznavao, napravi novo biće koje može i da zgazi i da muči i da ubijem bez trunke savjesti. Ne znaju da je od takve žene bolje bježati glavom bez obzira i nikad joj se više ne vraćati, jer ako se vratiš pit će ti krv na slamku, a onda kad je popije odbacit će te kao istrošenu stvar. Vratit će ti svaki uzdah, svaku suzu i neprospavanu noć. I to duplo, jer njen đavo vraća duplo. I sad mi nije jasno zašto se prema ženama ne ophode lijepo? Zašto ih više ne paze i ne maze? Jer žene su divna bića, nježna, pažljiva, dobra…Jeste da imaju tog đavolčića u sebi ali on uglavnom spava i ako ga ne diraš ne dira ni on tebe. Samo trebaš da joj pričaš umilnim glasom, šapućeš lijepe riječi na uho, nježno miluješ, ispunjavaš želje i đavo će zauvijek spavati a ti ćeš pored sebe zauvijek imati divno, nježno i pažljivo biće od kojeg te nikad neće boljeti glava. Mislim da je to jedino rješenje, jer kao što rekoh đavola u ženi nema šta ubiti. Ne rađaju mnogo, izbjegavaju teške poslove, a mislim da su i đavoli u današnjim ženama toliko ojačali da ih ni ovo dvoje ne može ubiti. A da ubijete sve žene nikako se ne isplati, ipak su vam potrebne. Prema tome, ako već ne možete ubiti đavola u ženi onda se sprijateljite s njim i ne uznemiravajte ga. Budite fini, jedino tako ćete imati miran san i lijep život.
Ilda Dedić
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
