Lijepa si
Prije svega, želim reći svakoj od vas: Lijepa si. I ne sumnjaj u to. Lijepa si. Ali, ne zaboravi biti životna. Izvanredna. Čudesna. Božanstvena. Tvoje tijelo nije samo za ljepotu. Instrument je to tvojih doživljaja, impresija i mogućnosti. Ne zaboravi što to tijelo sve može. Znaš da si i sama si izašla iz jednog takvog.
Nametnuti obrasci ljepote sasuti na ženski rod čine se kao neprekidna kiša koja više voli plastično nego živo cvijeće. Kao olovne oblake, sve više uviđam očekivanja, trendove, standarde koje vise nad ženama.
Istovremeno, muškarci su oduvijek bili bolje prihvaćeni kakvi jesu. Mišljenja sam, svakako, da nikog ne bi trebalo zanimati što netko radi sa svojim tijelom. Degutantno je komentirati i kritizirati ikog na taj način. A pogotovo je žalosno kad žena to radi ženi. Plastična ili prirodna. Njen izbor. Njen život. Njena pravila.
Samo u tome svemu, imam osjećaj da se djevojčice, djevojke i žene puno teže zavole i prihvate. Je li to zbog nametnutih trendova, očekivanja? Nema ničeg lošeg ako nešto želiš mijenjati na sebi da se bolje osjećaš. Ali, učini to zbog sebe. Ne da tvoj bolji osjećaj same sebe ovisi o tuđoj, vanjskoj ocjeni. Ne vrijedi.
Kad bismo samo prihvatile sebe, bile bismo bolje. Prijateljice same sebi. I vjerujem, jedna drugoj. Kad bismo više pažnje pridavale slobodi i ljepoti življenja, pali bi ti okovi što se očekuje, što bi trebalo, kako bi trebalo.
Što želim reći, možda će najbolje dočarati stihovi divne Rupi Kaur:
dajte mi bore i borice od smijanja
želim da se dokaz šala kojima smo se smijali
ureže u moje lice poput
korijenja drveća koje raste u dubinu
sa svakom godinom što prođe
želim pjege na licu poput suvenira
s plaža na kojima smo ležali
želim izgledati kao da
se nikad nisam bojala dopustiti
svijetu da me uhvati za ruku
i pokaže mi od čega je sastavljen
želim otići odavde znajući
da sam radila nešto s vlastitim tijelom
a ne samo radila na njemu
kako bi bilo savršeno
U cvatu si
Žene se promatra kao proizvod s rokom trajanja. Klasificira ih se često prema dobi, i što je ostvareno u određenoj dobi. Pritom, ne mislim na uspjehe i postignuta čudesa. Već, na udaju, brak i potomstvo.
Jer prema tome klasificiramo ostvarene žene. Ako u određenoj dobi nisi supruga ni majka, nažalost, vjerojatno su ti uši krvarile od pojma stara cura. Nema veze ako si u međuvremenu promijenila svijet. Ništa ne vrijedi ako nije odobreno od strane muškarca. Po čemu, što je najgore od svega, još uvijek mnoge žene same mjere svoju vrijednost. Problem je, svakako, u odgoju. Djevojčicama je usađeno u glavu što priliči i što ne.
Razmislite i o igračkama za djecu. Što je rezervirano za dječake. A što za djevojčice. Bez previše podučavanja, djevojčice promatraju majke, promatraju očeve i imaju ideju kako svijet treba izgledati.
Ne učimo djevojčice slobodi i vlastitim vrijednostima, već ih nesvjesno potičemo da se bore za naklonost i zadovoljstvo muškarca. I da osjećaju krivnju ako nisu uspjele. I da se osjećaju vrijedne ako su uspjele. Krivo. Krivo. Krivo. Začarani je to krug. Mnoge će se možda pronaći u ovome.

Ali, sve je puno posesivnih majki što odgajaju sinove u egomanične strojeve čiji postupci počivaju uvelike na šovinističkim i seksističkim načelima i očekivanjima. Moj sin. Ah, on je dečko, znaš kakvi su. Dok se djevojčicama istovremeno ne opravdava ništa. Naprotiv, kažnjava ih se i zavija u sram ako učine nešto neočekivano ili neprikladno.
Uistinu je krajnje vrijeme da se prekida godinama usađena glupost. Učimo djevojčice izvanrednostima. Pokažimo im što sve u svojoj slobodi mogu ostvariti. Pokažimo im da to isto ima veze samo s njima. Ne s nekim muškarcem. Podučimo ih da se bore za pažnju samih sebe.
Pokažimo im kako da osvoje same sebe. Učimo ih da njihovo starenje nije greška. Da s godinama, njihova čudesa se množe. Njihove mogućnosti se ustostručuju. Žena nema rok trajanja. Djevojčica, djevojka, žena. Nije to starenje. Najljepši je to cvat vječnog proljeća. Iznova novi cvjetovi. Iznova novi svjetovi.
Usudi se
Pa daj onda. Cvjetaj. Usudi se. Biti izvanredna. Biti revolucionarna. Zalupi vrata svemu što na tebe baca sjenu. I pronađi svoje svjetlo. Upravljaj svojim životom. Napusti tuđa očekivanja i ispuni svoja. U kojem god razdoblju života bila, cvjetaj. Nemaš rok trajanja. Živa si i živiš. Cvjetaj onda. Usudi se.

Volim se predstaviti kao ljudsko biće. Bez sve one buke koje dodajemo u opis profila. Uvelike živim po osjećaju, često izbjegavajući što se mora. Uvijek biram surovu suštinu ispred filtrirane vanjštine. Stvari s kojima gubimo pojam o vremenu, bitne su. Za mene je to pisanje. Jer na kraju dana, život je ono o čemu piše poezija, pjevaju pjesme i pričaju priče…