Živi život…

A što da ti kažem više. Uzele su me neke teške sile koje preokreću sastav zraka i mijenjaju dan za noć. Više mi nije bitno i ono malo što je nekad bilo bitno, sada sam sretan i kad sam tužan. Kad sam umoran, pronađem razlog za smijeh. I nebitni su dosadni ljudi koji mi žele počupati živce, nebitni su svi okrutni i beznačajni pokušaji njihovog nametanja života kao vrjednijeg. Dok se guske gube u svojoj magli, ja kao divlji crni labud klizim nebeskim svodom.

Pijem. Opuštam mozak i sve mi je nekako ravnije. Brinem više o sebi. Sređujem bradu, čak se i šišam redovnije. Promijenio sam robu u ormaru. Slušam glazbu koja pokreće u meni nešto, ne ulazim u prolazne hitove za djecu i mladež. Više maštam. Tražim neke stvari koji me pokreću kao čovjeka. Tražim Nebo na drugi način. Komunikaciju na duhovnoj razini koja je više zadovoljavajuća. Bježim od ratova i politike, tražim mir.

Volim tradicionalnost. Tražim neku novu nit u svom životu. Jednostavno sam odlučio reći ne svima koji me toliko živciraju, koji me miniraju i koji me uvlače u neke gluposti. Nemam ja vremena za takve budalaštine. Naspavaj se, radi što voliš i deri život dok hodaš. I nemoj se kajati kada prođe tvoje vrijeme. A kad noć utihne, lako spavaj a ujutro besramno odvali tipku ‘repeat’ k’o kad kockar odvali manju na aparatu.

Nikola Vranjković

Neki baner
Neki baner