Ne glumite obične ljude jer to niste…

Citirala sam ga više puta u svojim tekstovima, htjela sam da vas dojmim na način na koji je on mene. Jednom mi je rekao da sam rođena za velike stvari i tad sam prvi put povjerovala u to istinski. Ne znam zašto. Valjda jer u mojoj glavi on sve zna.
– Jesi li ti škorpija?! Upita me, a prvi put me vidi. – Jesam, rekoh, kako znaš?
– Ne znam, reče, ne razumijem se u horoskop.

Par godina posle toga, čitam njegovu knjigu “Knjiga o tebi”. O meni da. O meni istinskoj, pa se ne prepoznah baš iz prve. Hvatam se, kako se nerviram na pojedine djelove, govorim glasno ‘NIJE TAČNO’! Pa čitam ponovo. Dobro ajde de, čujem se opet. Šmrknem par puta, malo plačnem, malo se zasmijem. Što da vam kažem, kad čitate knjigu o vama nije vam uvijek sve po volji. Upitah ga juče za par redova u ovoj kolumni. I evo ga. Istinski srećni i ostvareni ljudi će uvijek pristati da podijele svoja iskustva. Slobodno pitajte. Ja jesam.

Ćao Nebojša, čime se zabavljaš ovih dana?

Dobro pamtim sve što mi se dogodi prvi put, pa tako i susrete sa ljudima. Naš prvi susret se dogodio prilično davno. Stajala si zaklonjena ljudima koji su htjeli da se nametnu, ali si imala stav lidera. Manje je bitno gdje smo. Bitnije je kakvi smo. Snažni ljudi mogu biti i u zadnjim redovima, a da zrače kao da su glavni akteri na pozornici. U vezi pitanja, tvoja poruka na viber-u me zatekla dok sam sjedio uz more i jeo sladoled. Dvije kugle, Malaga i pistaći. Volim promijeniti ambijent boravka, makar i na koji sat. Potreba za promjenama je prirodna, samo što je ljudi, rekao bih, ograničeno upražnjavaju. Tako, skoro svako teži da zamjeni stari android za novi, stare cipele za nove, promijeniti partnera makar na noć, pardon, htjedoh reći mjesto izlaska, ali teže mijenjamo posao kojim se bavimo ili bezizgledne odnose. Dakle, prihvatamo da nas promjene osvježavaju, ali se ograničavamo u primjeni ovog principa. Mene zabavlja da uvodim promjene. Naravno, u svoj život. Evo, i ovaj naš razgovor mi je potvrda.

Kad si bio sasvim malo dijete crtao si paralelne univerzume i imaginirao nepoznate svjetove, činilo se da ti ovaj nije baš po mjeri. Otkud to?

Pojma nemam otkud mi to. Na jednom od tih crteža iz ranog djetinjstva crtao sam krajolike, a kad je crtež bio gotov vidjele su se ljudske figure. Kad kažem univerzum, ja prije svega mislim na čovjeka. U mojem rječniku ta dva pojma stoje pod istim imenom. Onaj ko ima iskustvo unutarnjih svjetova, prilično izgubi interesovanje bilo za astrolologiju, bilo za astronomiju. U pravu si kad navodiš onaj detalj sa našeg prvog susreta, gdje sam prepoznao da si škorpija. Ja ne poznajem astrologiju, ali škorpije imaju pogled koji kaže: Bićeš ,,pojeden’’!Obzirom da je meni pogled jako bitan, toliko sam naučio. Bitno mi je da nisam ,,sažvakan, niti pojeden’’.

Čitala sam u knjizi da nisi bio oduševljen školstvom i ako si bio odličan student. Izgleda da si odlučio da edukuješ one koji edukovani žele biti. Jesi li zadovoljan?

Možda ću te iznenaditi odgovorom. Iako skoro već deset godina vodim radionice i radim individualno sa ljudima, ja odavno nikoga ništa ne poučavam. Zar to nije super?! Ko god me je sreo, u radnoj varijanti, to dobro zna i osjeti. Vide da sam im neobjašnjiv, ali ni bolji ni lošiji od njih. Ja znam da svi ono najbitnije već imaju u sebi i samo se prave da to ne znaju ili su se malo zaboravili. U zajedničkom radu, ja ih pokušavam ohrabriti da nema potrebe da glume obične ljude, jer to nisu. Isto tako nema potrebe da pitaju mene ili bilo koga drugog ono što veću svojim dubinama znaju. Vidjećeš, da ce većina ovaj naš razgovor upamtiti po nečemu drugom, a ne ovom što je upravo rečeno, iako je ovo najbitnije. I to je u redu. Na internetu je hiperprodukcija koučinga. Mnogi hoće druge da podučavaju. To je trend koji će trajati još neko vrijeme i proći. Nešto drugo će biti IN. Glavne stvari o životu svako mora sam otkriti. Niko drugoga sve najbitnije o životu, ne može poučiti. Zato je samorazvoj spor.

Daj mi primjer?

O čemu govorim? Gledaj, juče sam od prijateljice, koja je psihoterapeut i bivša polaznica mojih radionica dobio ovakvu poruku: ,,Istraživala sam Abrahamova učenja. Primamljiva su za mase, ali ne dovode do nekih dubokih promjena. Pravo čudo je kad je čovjek u dubokom miru. Ostala čuda su igrarije.’’ Vidiš, ona sad zna gdje je ,,rudnik dijamanata’’. Drugim riječima, preuzima odgovornost za svoj život. To je vrlo seksi! Odgovorni ljudi su seksi!

Mene si naučio sjajnim stvarima. Recimo, da se naglo zaustavim dok hodam i osmotrim sekund dva. Kako uvijek hodam skoro trkom, ne smijem ti reci što sam sve uočavala kočenjem! Dan danas to radim! Wow, kakav doživljaj!

Na dalekom istoku postoji zanimljiv stav da tokom života imamo tačno određen broj udaha koji kad potrošimo dođe kraj. Jednako tako bi se moglo reći i za korake. Naravno, ovo su metafore i bilo bi supernaivno bukvalno ih razumijevati. Meni je bitnije kamo hodamo, gdje smo se zaputili, nego da li je užurbano. Upravo pauze mira su me tome poučile, baš kao što su i tebe tvoje mnogo čemu, kako kažeš. Uzalud nam sva hitrina i spretnost ako je u pogrešnom smjeru. Saglasna?

U potpunosti! Sjetih se u ovom trenu da me je jednom prilikom jedna osoba pred tobom kritikovala zato što sam grickala usne. Tražila je recept, kako prestati sa time. ,,Što bi prestala?” , upitao si dječački zbunjeno, ,,Neko se grize spolja, a neko iznutra”. Nikad neću zaboraviti da mi se tada pogled na tebi zadržao duže nego inače. Ne grizem se više znaš?!

Iskreno, sjećam se te situacije, ali se ne sjećam svog odgovora. Baš dobro zvuči. Sviđaju mi se stvari koje pamtiš. Znači da se informaciono dobro hraniš. I ja. Često sam i na ,,informacionim dijetama’’.

Sviđa mi se što te podsjećam na tvoje izjave, koje su me svojevremeno ,,izuvale iz cipela’’. Uvijek za čitaoce biram pitanja koja mene zanimaju. Moja kolumna moja pravila ;),,Kakve žene tebe privlače” bio si upitan. ,,Zavisi što tražim u tom momentu”, rekao si! Mogla bi se cijela knjiga o odnosima napisati iz ove izjave!

Mogli smo cio razgovor potrošiti samo na ovu temu. Prije dva dana sam išao u trgovinu, ali namjerno malo pred zatvaranje, u nadi da neće biti puno ljudi, jer mi ne prijaju gužve. I zaista, osim zaposlenih, nisam primijetio niti jednog čovjeka. A onda, iznenada, pored mene je prošla predivna djevojka ravne, plave kose, velikih očiju i pogleda punog života. ,,Kao iz raja, u ovim večernjim satima’’, pomislih. Dok sam se sabrao, pomislio sam kako je moram upoznati. Tu. Sad! Tražim po sektorima i nema je. Odlučim da odem na kasu i platim, kad ona ispred mene! Dok sam joj kao paun prilazio, čuo sam kako me neko doziva imenom. Bio je to moj zet. Samo da me pozdavi nakratko. Bilo je dovoljno kratko da ona ode. Možda zauvijek. Život je prebrz! Dakle, najkraće, privlače me žene iz Raja tj. ,,rajske žene’’. Inače zaljubljen sam u makar pet žena, non stop, ali jednu volim.

To su stvarno super podsjećanja da ne propuštamo prilike i da je život prolazan. Mene tema smrti jako zanima. Znaš da ćeš umrijeti zar ne?

Je li me ti to upozoravaš? Imaš li neke precizne podatke? Šalim se. Naravno da znam. Nije nikakav problem. U “Knjizi o tebi”, napisao sam cijelo poglavlje na tu temu. Odgovorno tvrdim da nigdje ranije nisam vidio tako optimistično i sveobuhvatno pisanje na ovu, vrlo delikatnu temu. Život i smrt su cjelina, kao dvije strane novčića i da nema jedne strane, novčić bi bio falsifikat. I baš kao što novčić nije najviša vrijednost, isto tako ni… Ostanimo nedorečeni.

Zašto si napisao knjigu?

Kao što je poznato, napisao sam je skupa sa prijateljem, Petrom Perovićem. Zanimalo me je kako je to pisati knjigu sedam godina svakoga dana! Šalim se, iako je istina da sam upravo tako radio na knjizi. Vjeruj mi, jednako interesantna knjiga bi bila i kako je knjiga nastajala. Više je razloga. Suštinski, dugo i vrijedno smo praktično radili na sebi, i toliko toga novog, originalnog, čega nema u drugim knjigama se akumuliralo, da smo morali. Znaš ono kad se preliva… Iako je skoro rasprodata (sakrio sam par primjeraka), vjeruj mi, ta knjiga tek počinje da živi i vidjećeš što će se desiti za koju godinu!

Hajde da privodimo kraju ovaj dio razgovora za javnost. Ionako se već ,,preliva’’. A onda ćemo nas dvoje još malo o nekim intrigama, onako, out of record! Kažeš da voliš od svega da učiš. Što si naučio iz ovog druženja? Što ti je najvrjednije bilo u ovom susretu?

Ništa od svega izgovorenog, ni sa tvoje, ni sa moje strane. Mi ljudi ne pamtimo dugo ono sto je rečeno. Malo duže pamtimo kako smo se osjećali, a potom i to zaboravimo. Komično, ali upravo obrnuto, većina drži najviše do misli i riječi. Izdvojio bih prijateljsko druženje dvije osobe, tebe i mene. Izdvojio bih što smo jednostavno, jedno pored drugog. To ne smijemo uzimati zdravo za gotovo. Jer za one kojih više nema sve bismo dali samo da su tu pored nas. Saglasna? Sad možemo i da ćutimo. Give me five!

Svakoga ko čita moje tekstove, sigurna sam, zanima od koga sam čula rečenicu: “Ljubav je strahu najveći strah”. Bog zna koliko me puta inspirisala da pišem. Bog zna koliko sam je puta citirala. U sobi mi je napisana flomasterom preko cijelog zida. Želim joj se zahvaliti na svemu što je učinila za mene godinama unazad. Napisala sam joj čak i pjesmu ‘Spoznaja’. Pročitat ću ti.

Svaka ti čast! Kroz što sam sve prošao prije te izjave. I evo me, zdrav i prav. Nikad bolji. Ne stigoh te pitati kako je tvoj pas?

Pročitajte opet naslov. Zapamtite ga. Ja hoću.

Vaša Jo