Mračak se spuštao na ulice malenog grada, a pod cipelama je škripao tanak sloj ugaženog snijega. Zadrhtala sam od hladnoće koja je prostrujala do mojih kosti i zatreperila na dobro poznat način. Već godinama unazad sam mislila da se takvo nešto nikad više neće desiti, ali opet se događa… Događalo se samo kad se poseban čovjek nalazio u mojoj blizini, ali kolika je mogućnost ovaj put za to? Prošlo je dugo, predugo. Godine su prostora između nas, kilometri tuge i sjećanja.
Na suprotnoj strani ulice, ispod jedne ulične lampe stajao je on. Čovjek koji je bio moj, čovjek koji je dio mene i koji je uspjeo da me rastavi na najsitnije djeliće. Ostavio mi je samo tijelo, duša mi više nije prepoznatljiva. Drhtala sam kao prut. Bio je tu, tako blizu, samo nekoliko koraka dalje, a između nas bezdan. Tu prazninu ništa nije moglo da ispuni.
Uvijek sam mogla da ga osjetim. Bio je dio mene, moja duša, moj udah, otkucaj srca. Neko ko se vječno pamti, drži sakriven u jednom dijelu srca, jer ne možeš objasniti razlog zašto voliš nekog ko više nije tvoj. Zašto voliš nekoga ko nije uz tebe i zašto jednostavno ne zaboraviš?
Hladan vjetar je milovao moje lice, a studen se zavlačila skroz po tijelu i lagano sam zadrhtala. Opet pravi pustoš u meni i tjera me da osjetim jednaku bol. Razarajuću i duboku, onu koja stisne dušu u okove i dok trepneš savlada te. Zar nisam postala jača? Trebalo bi da jesam.
Zašto se uvijek pojavi kad se sastavim i pomislim da mogu nastaviti dalje? Dođe, pokaže mi da je tu, vidim koliku moć ima nad mojim bićem i nestane. Podsjeti me na nas, na ono što smo imali i izgubili, na ono što je moglo da bude, a nije. Probudi moje uspavano srce koje zakuca kao što je umelo samo s njim i opet mi pokopa sve nade.
Ne prelazim razdajinu među nama, jer bi to bila greška. Ali znam da me gleda. To je tek nemoguće ignorisati. Taj pogled je nešto što se pamti i sanja. Iščekuje i traži, ali samo ga on ima.
Nekad je taj čovjek bio moj san, moj udah, moje juče i moje sutra. Sad je samo uspomena, bol u duši i skrivena suza u mom oku. Još se pitam zašto ga volim? Ne znam. Nikako to ne mogu sebi da objasnim.
Trebalo bi da sam zaboravila do sad, ali nisam. Pamtim svaku riječ, svaki pokret, pa čak i neke besmislene stvari. Pamtim svako volim te i svaku sitnicu koja je bila vezana za nas. Nisam mogla da ga samo tako zaboravim.
Nije zaboravio ni on, ali tvrdoglavost i ponos nikome nisu ništa dobro donijeli, pa ni nama. Ljubav koju smo imali smo izgubili, životi su nam se razišli i sve ono što smo bili ostavili smo negdje uz put, misleći da ćemo opet naći nešto takvo. Mladi i nezreli…
Da smo čuvali ono što smo imali, sad bi bili nepobjedivi, snažni i srećni jedno uz drugo. Ovako svako ima svoju sreću na drugoj strani i po nekad samo na kratko dozvolimo očima da govore u ime naših duša kao sad. Ni jedno ne bi znalo šta reći onom drugom riječima.
Nismo više svoji, sad smo tuđi. Iako na neki način pripadamo jedno drugom, daleki smo. Jedna duša u dva tijela, neostvarena ljubav i neprevaziđena bol.
Napravio je prvi korak i jače sam stegla kaput kao da će me on zaštititi od njega. Koračao je baš onako kako pamtim i kako je oduvijek to radio. Zastao je ispred mene sileći me da pogledam u oči koje su me i sad, kao i ranije gledale sa obožavanjem.
Samo se gledamo, ne govorimo. Sjećanja naviru i preplavljuju me, suza iz oka kliznu i njena vrelina me opeče. Spusti lagano usne na taj obraz i pokupi slani trag s njega.
,, Oprosti’’ reče i produži dalje. Nisam se okrenula da bi pogledala za njim. Nisam mogla da mu još jednom vidim leđa i kako me ostavlja. Krenula sam dalje, baš kao i prvi put, čuvajući negdje duboko u sebi svu ljubav . Čuvajući njega od zaborava, srce od drugu, a duša je svakako bila sa njim.
Pojavi se i nestane, kao i svaki put do sad noseći sa sobom još jedan dio mene. Da, još ga neopisivo volim, jednako želim i trebam uz sebe. Opet je ponas taj koji vlada, tvrdoglavi oboje , nepopustljivi. To smo mi… Ali smo i nakon svega opet tuđi.
Duška
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
