Nekad si mi bio nešto,
nešto važno oteto,
nešto moje prokleto,
parče moje duše, moga tijela dah.
Kad ubije me stah, kad umrem za trenutak , kad zagrmi mrak…
Znam.
Prošlih se života ne sjećam,
samo ti blizinu predosjećam pred svako svitanje
Do kostiju ogoljena, sluđena
nestajem da bih bila nađena
od tvojih ruku,
što su kao planine snažne.
kao vjetrovi važne za svaki moj udah.
Na svijetu nema sigurnijeg mjesta,
ni voljenije luke
od zelenih polja ispod tvoje ruke,
pašnjaci, divlji konji, galop i strah,
sve zatutnji u tren i znam,
da oduvjek te volim ovako kao sad,
da sam nebo bila bih mrak,
da sam vazduh bila bih zrak,
A samo sam žena.
I jedino što znam, da te svaki život iz početka volim i da te osjećam,
ništa drugo ne umijem da ti dam,
ni beskraj – ni raj.
Volim te kroz vjekove, zato si besmrtan.
Jovana Sekularac
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!