Svatko od nas nekad se susreće sa zatvorenim vratima i reakcije su uglavnom stres, frustracija i vjerovanje da ” nemam sreće” u kombinaciji sa samooptuživanjem tipa “šta sam Bogu skrivio/la”. Bez obzira na svjetonazor, društvo, stavove i uvjerenja svima se događa.
Bez nekog konstruktivnog objašnjenja, jer je to u cijelosti zasebna priča svakog pojedinca, svima je zajedničko u tom trenutku da otprilike reagiraju na isti način.
Netko je jednom rekao:
“Ako ne možeš promijeniti to što ti se dogodilo, prihvati i promijeni način na koji razmišljaš o tome.”
Jer početak sreće ili nesreće nije u okolnostima zatvorenih vrata, nego u tvojim mislima. Vjerojatno je to nekima neutemeljena pretpostavka pomoću koje im se odvija život, ali šta će se dogoditi ako probaš drugačije?
Ako probaš zamisliti da je najbolje što ti se moglo dogoditi danas je upravo da su ti vrata zatvorena.
Za posao, promaknuće,novu priliku i bilo šta što se trudiš ostvariti, a eto danas ti nije uspjelo. Gubiš možda vrijeme pokušavajući shvatiti ili prihvatiti tu činjenicu i boris se s njom. Jer nada ostaje. Na tebi je. Hoćeš li otici, pokušati naći pravi ključ, optuživati i tonuti u vlastitoj projekciji nesreće….odluka je samo tvoja. I slobodna. I ne donosi je kada si gladan, neraspoložen ili u besparici. Jer tada je gotovo sigurno da ćeš pogriješiti. Agatha Christie je 5 godina doslovno čekala na izdavača i bila jako puno dana pred zatvorenim vratima.
Ali nije prestala kucati.
Jer joj je očito, a i vrijeme je pokazalo, bilo vrijedno kucanja. Prije nego kreneš s projekcijama vlastite sudbine “zatvorenih vrata” razmisli možeš li izmjeriti kako bi se mogla odškrinuti. Jer neka otvorena sigurno postoje za tebe. Je li vrijedno tvog kucanja? Je li vrijedno tražiti način da se otvore? Ti odlučuješ. Možda su te zatvorena vrata neostvarenih želja i ambicija spasila od mnogih nevolja, koje bi te snašle da su bila otvorena. I danas želim zahvaliti na svim zatvorenim vratima s kojima sam se susrela.
Omogućila su mi da ne odustajem, da se maknem, da odustanem, da čekam, da nađem pravi ključ i da uđem kroz neka druga, manje privlačna i sa “težom” kvakom. Ali su me učinila upornijom i snažnijom.
Hvala nebesima na svim zatvorenim vratima u mom životu jer je tako za mene bilo najbolje. Iskustva su to koja cine život ljepšim jer pomiču granice onoga sto možeš, želiš i trebaš. Ne sutra, nego danas i ovdje. Želim ti da saznaš koja su vrata u tvom životu zatvorena i na koja trebaš kucati bez odustajanja.
Generacija prošlog stoljeća, po struci diplomirani kateheta i sveučilišni specijalist za odnose s javnošću. Mama dva osnovnoškolca. Volim putovati i pisati, i veseliti se poput malog djeteta.