Gospođica Dobrota

Sama sebe uhvatim kako većinu toga sto želim napisati pišem u muškom rodu, ne zato sto se ne osjećam i živim kao žena, nego je i naš prekrasni hrvatski (pod)zastupljen ženskim rodom.

– Dakle, isplati li se biti dobra? Šta je uopće dobrota i čime se mjeri?

Za dobrotu kažu da je vrlina nad vrlinama, i navodno je poznata uzrečica da dobro uvijek pobijedi. Sve o tome nije negdje daleko ni u drugima. Ovisno je kako gledam. Vele da očaj nastupi kada covjek trudeći se živjeti pošteno i biti dobar ne vidi nikakav rezultat svoga nastojanja. Bez obzira činio dobro ili mislio dobro. Ta vrednota postoji u svakom čovjeku. Pitanje je samo kome se djelima želi svidjeti, koji mu je osobni interes, i može li bez obzira na navedeno, bez očekivanja od drugih ustrajati u svom nastojanju. Jer dobar je u većini slučajeva percipiran kao budala. Tretira se kao naivnost koja tjera na sažaljenje. Ponekad se manifestira u svakodnevnom govoru kao osobina koja graniči s glupošću.

Nije podložna kalkulaciji ni izračunu.

Kako god možda nekad izgledalo, dobri ljudi ( neke poznajem ili si to utvaram, a za neke sam posve sigurna)ne razmišljaju previše o toj osobini. Nego se ponašaju i djeluju. Tako da drugima donesu radost. Uglavnom su u prilici da se odmetnu u osvetnike nakon sto su doživljeni kao naivne i poštene budale. Jer i zlo prepoznaje dobro. Ali mu se protivi pa mu želi ako ništa drugo nije moguće, barem malo usporiti cirkulaciju.

Osjećajem prevarenosti, izigranosti, neinformiranosti, izbjegavanjem kako već ljudska narav i karakter doživi trenutnu stvarnost. Ono što je vjetar u leđa dobroti je kontinuitet koji uspijeva održati bez obzira na sve prepreke u umu, razboritosti, inteligenciji i predviđenom ishodu prakticiranja. Kako biti dobar. Ne znam odgovor na to pitanje. Pokušavam ga živjeti dan po dan, uprkos zaključcima uma koji nude drugo, za mene logičnije i puno jednostavnije rješenje koje ne iziskuje napore. A ona se krije baš u tom naporu.

Neki baner

Gospođica dobrota.

U borbi da umjesto na osvetu odgovorim opraštanjem, da na izbjegavanje i skrivanje odgovorim prihvaćanjem, da na uskraćivanje odgovorim nesebičnošću. U toj borbi, dobrota živi svoje vrijeme i ostavlja svoj trag u svima s kojima je podijeljena. Ako i ne uspije svaki put, ostaje za znati da u ovom receptu samo količina uloženog napora nije jednaka za sve pod ovim suncem. Gospođica Dobrota traži stan. Svaki dan. U svakome od nas. Ne sutra i jučer. Nego danas i ovdje.

Neki baner