I dare you to love! Ili izazivam sebe…

Najgori osjećaj na svijetu je biti pored nekog, a znati da ga više nemaš. Mislim da te to slomi negdje duboko i ostavi jako dubok trag.

Nekad osobe odlaze naglo, onako preko noći, a ponekad odlaze mjesecima pa i godinama. Odlaze dok se smiju s nama i drže nas za ruku, dok nam žele najbolje i dok u nama vide i dalje sjaj dalekih zvijezda. Nekad ljudi stoje uz nas i dalje ali više nam nisu tu. Nekad i mi smo ti koji odlaze….

Više ti ne dam blizu

Možeš nekog voljeti beskrajno, s manama i vrlinama i usprkos međusobnih povreda. Možeš voljeti toliko da nemaš potrebu govoriti o tim povredama, nemaš se potrebu svaditi ni inatiti, nemaš potrebu ni odlaziti, fizički. Možeš biti tu, možeš biti prijatelj i toj osobi donositi osmijeh na lice, ali je više ne puštati blizu.

Ljudi pomisle da su s nekim bliski ako s tom osobom mnogo razgovaraju, ako joj govore o svojim danima, poslovima i očekivanjima, ali bliskost je nešto drugo, to je pokazivanje naših mekih, ranjivih dijelova, našeg srca i naših emocija.

Osobno, znam da me netko gubi kad mu više ne govorim kako se osjećam, kad taj dio sebe zaključam i više ne osjećam ni želju ni potrebu otvoriti se.

Jesu li to strahovi od povreda, ili je to spoznaja da sam iz nekog razloga taj odnos skinula s pijedestala na kojem je bio pa se od te osobe emotivno udaljila? Ne znam. Znam da je to često put u nepovrat.

Voliš ali…

“I dare you to love” pjeva Kelly Clarkson dok ovo pišem, ali nije problem u tome što volim… pomislim, odgovaram joj u svojim mislima. Problem je što više nemam volje boriti se za tog nekog koga volim. Problem je što sam umorna i što me mame tuđa obećanja o nježnosti, tuđe želje za poljupcima i dodirima, tuđe nježne ruke koje me žele zagrliti i upiti usnama, očima… duhom i tijelom upiti sve što jesam i sve ono što nosim u sebi. Sve moje uspone i padove, demone i ružičaste ruže.

Mami me ideja obostrane ljubavi, ne konkretan netko drugi. I već ta ideja je dovoljna da se zapitam.

Umorna sam što sam dugo bila utočište, željna vlastita utočišta.

Više ga ne izazivam da me voli. Ne potičem. Ne svadim se. Ne inatim se. Nasmijem se, pošaljem poljubac pa šutim. Ugasim telefon pa me nema danima. Negdje sam, živim svoj život i ne posežem za njim.

Odlazim.

A osjećam koliko me treba. Osjećam da ga je strah. Osjećam da puca po šavovima i da me takvu ne poznaje, da ne zna što bi sa mnom takvom, bliskom a dalekom.

Zvuči li ti poznato dragi čitatelju?

I dare you to love…

Možeš stajati pored nekog i taj netko može biti najbolje i najgore što ti se dogodilo. Netko tko je u tebi probudio najljepše i najgore emocije. I ljubav i ljutnju, i nemoć i nježnost i drhtaje, kakve nisi ni sanjala ali i inat za kakvog nisi znala da posjeduješ.

U jednom trenu može biti tvoj mir, u drugom najgora oluja. Sve dok se nešto ne prelomi, sve dok ne stojiš s rukama u džepovima i uhvatiš se kako vadiš mobitel pa biraš neki drugi broj i otvaraš dušu nekom drugom.

Iako te ta tvoja osoba često pita kako si, iako se uvijek raduje kad ti čuje glas, iako iščekuje mrvu tvoje pažnje i nada se da će stvari biti kao prije, a ti znaš da neće, jer ne mogu. Jer ne možeš protiv sebe.

Jer iako su rane zacijelile, od svih ujeda kojima ti je zatrovala dušu, i iako nemaš potrebu svetiti se i nanositi bol, iako dosljedno pokušavaš biti tu i biti netko tko će joj uvijek čuvati leđa, ne možeš zanijekati neku tupost u prsima koja pulsira zbog…

…previše stvari koje nisi nikad izrekla na glas.

Ali ne izazivaš više. Baš kao što ja ne izazivam. Jer sad izazivam sebe. Da volim sebe, onoliko koliko sam voljela njega. I još mrvu više.

I dare you to love…

Nekad, vidiš čitatelju dragi, ipak odlazimo mi. Iako se čini da se borimo za odnos, da ulažemo, da pokušavamo, da gradimo, jer si ne želimo priznati da u nama postoje bedemi koje smo podigli kako bismo se zaštitili od boli.

Ponekad zamjeramo neke stvari toliko duboko da smo ta zamjeranja sami od sebe sakrili. Zamjeramo njima što nisu voljeli onako kako smo željeli, kako nam je bilo potrebno i sebi zamjeramo što smo se toliko uporno trudili i davali, pa si ne dopuštamo više dati, ni mrvu.

Zamjeramo i postajemo tvrdi, iako se doimamo meki i puni ljubavi, iako nismo ni grubi ni svadljivi, iako smo tu, ali zapravo nismo. Iako pričamo ali ne govorimo više ništa. Iako ustrajemo ali ljubav više nismo voljni dati, iako se smiješimo ali u tom osmjehu više nema topline. Nema bliskosti.

Ljubav ne umire kad nema dodira, ljubav umire kad nema bliskosti, ne njegove već moje. Jer ja sam ta koja je dom. A sad stojim zaključanih vrata, s katancem za koji sam zagubila ključ.

I dare you to love….

Prošapćem sama sebi, da se izazovem, da opet pokušam otvoriti dušu a ne ide. Zapela sam, na nekom mjestu, u nekom trenutku i ne mogu se pomaknuti. Ne mogu biti žena koja sam bila tren prije i ne mogu biti ona koja bi se usprkos toga borila, jer sam kroz sve to vrijeme prije i kasnije, postala neka nova Marija. Neka koja osjeća ljubav ali nije voljna davati se samo tako.

Ljubav nije uvijek dovoljna, reći će mnogi. Ali nije stvar u ljubavi, stvar je u tome da ljudi odlaze čak i kad vole, odlaze jer se umore od toga da se za ljubav bore sami. Odlaze jer shvaćaju da drugog izbora nema.

I ne moraju otići fizički nigdje i ne moraju reći ništa grubo i ne moraju otrčati u tuđi zagrljaj. Dovoljno je da stoje ovdje, kao što ja stojim i da više ne otvaraju srce, kao što ja svoje ne otvaram. Dovoljno je da te vole, kao što ja volim i da ti ne daju više te ljubavi, ni mrvu, kao što je ja ne dam.

Dovoljno je da ih odgurneš samo milimetar predaleko pa da nikad više ne možeš s njima uhvatiti korak.

I dare you to love.

Ali ljubav ne treba izazivati, samo je treba čuvati, ljubiti, uzvratiti ili ponekad zbog propuštenog i ne učinjenog, cijeli život žaliti.

Stoga dok ti pogled vrluda i dok misliš kako je trava u tuđem dvorištu zelenija, dok ti se čini kako ulicom šeću same ljepotice i kako te tamo negdje čeka još poneka nezaboravna avantura, zapitaj se, na tren zastani. Pogledaj tu ženu pored sebe, njene oči i u njima svemir ljubavi. Samo na sekund’, dobro je pogledaj.

Nemoj da se desi, da je prokockaš. Nemoj da ti postane stranac.

Žena odlazi i kad voli. Upamti.