Mislim da zapravo nitko nikad nije zamišljao da će odrasti i postati osoba koja je danas, ne doslovno. Možda okvirno da, ako su ti ljudi postigli uspjehe koje su željeli, zaljubili se, osnovali obitelj ili putovali na sva ona mjesta o kojima su maštali kao djeca, ali u crticu? Nikako.
Nisam Carrie, ja ekšli postojim
Ni ja nisam zamišljala da će moj život u nekom smjeru koji mi se kao maloj činio neostvariv. Nisam mislila da ću biti kolumnistica i to jedna od najpoznatijih, čije tekstove žene čitaju u dahu… onako kao što je to bilo u izmišljenom svijetu svima nam znane Carrie i serije “Sex and the City”. A nije baš ni da sam je gledala kao klinka. Zanimljiva mi je postala tek kasnije, zbog svih onih svojih previranja oko Face i Aidana.
Kažu mi da sam postala njena hrvatska inačica i bude mi smiješno. Nikad nisam željela postati netko tko podsjeća na nekog i ne bih se s usporedbom uopće složila, ali vjerujem da ljudima to uspoređivanje treba. Osobito ako sami imaju neke svoje nesigurnosti pa se cijelo vrijeme s nekim uspoređuju i sebi zamjeraju što nisu eto takvi… uspješni, poznati, Instagramski lijepi…
Ne volim kalupe
Meni se ideja kalupa i sličnosti s drugim ljudima nikada nije sviđala. Ne razumijem ni sve te trendove življenja, šminkanja i odijevanja u kojima žene sve redom sliče kao jaje jajetu i nemaju uopće svoje osobnosti. Možda je to zato što sam uvijek odskakala, oni koji me ne simpatiziraju, reći će “stršala”, a ja ću im pokazati srednji prst uz vragolasti osmijeh. Jedino što sam oduvijek znala je da sam rođena da se istaknem. I ističem se, ali po svemu što je svojstveno za mene, a ne po nečemu što sam pokupila drugdje. Tako je oduvijek. Nije to nešto što se desilo s pojavom društvenih mreža i mojim popularnim tekstovima.
Tako živim, tako izgledam, tako pišem. I tako je nastala ova kolumna.
Često mi ljudi napominju da me netko pokušava kopirati, da pokušavaju skinuti moj stil i teme, način na koji se ponekad obraćam drsko ili provokativno a ja se opet nasmijem. Jer kako ljudima objasniti da robuju idejama? Kako objasniti da je naša vrijednost i ljepota baš u toj različitosti i da zapravo u meni nema ni mrve straha da će me netko “iskopirati” jer ja ću uvijek biti ja. Cijeli paket mana i vrlina, ideja i prkosa i nepresušnog, neponovljivog talenta?
Možda je to stvar samopouzdanja a možda mog karaktera. Možda je to lavicama urođeno, da naprosto dođu na svijet, ušetaju u bilo čiji igrokaz i naprave ga svojim? Ne znam, ne zamaram se. Samo jesam.
Autentičnost je zastrašujuća fejkerima
No, ono što vidim je da se ljudi boje autentičnosti, osobito one koja šalje glasne poruke. Često mi zato kažu da postoje teme o kojima ne bih trebala, da to “uzburka duhove”, da će mi se “obiti o glavu” i navući mi za vrat čudake. Ali svi smo mi na neki način čudaci a ja ne bih bila ja kada bih pisala samo ono što netko od mene očekuje.
Takve se snage ljudi plaše, jer im nije svojstvena, jer je većina odgajana tako da slijedi; nekog ili nešto. Nisu od malih nogu slušali o tome kako je važno čuti svoj unutarnji glas i pustiti da te vodi.
Ljudi slijede i kopiraju nešto što im se doima dobrim. I bojkotiraju ono što im stvara nelagodu jer ih gura iz njihove vlastite zone komfora.
Zbog toga ne vole aktiviste, ne vole muzičare koji šalju drugačije poruke, na drugačiji način, zato se povode za pomodarskim trikovima koje nazivaju trendovi i zato žive nesretno. Jer misle da tako treba – živjeti, biti, izgledati, razmišljati i voljeti.
Osobito voljeti.
Fiks ideje
Vjeruju da je ljubav zanesenost nekim, ona kemija koja te obuzme kad se zaljubiš do ušiju i da ta osoba treba uzvratiti na isti način i biti ona koja će ih usrećiti, pa se skroz razočaraju kad shvate da je nasuprot njih osoba. Od krvi, mesa, želja i trauma. Tad nastaje kaos, ruše se iluzije.
Jer ljubav nisu očekivanja, niti slatke, gugutave slikice s Instagrama na kojima ona puči usne dok pokazuje buket koji joj je on kupio, a on pozira onako kako ga je ona namjestila za fotku i čeka da to fotkanje tisuću i jednog selfija napokon završi. Uz hešteg #couplegoals a nigdje zapravo para, samo dva pozera koji se zapravo ni ne poznaju, niti razumiju. Ili su zatelebani pa ih tek čeka sve ono što se ljudima dogodi kad se istinski počnu upoznavati ili se zapravo već jedva podnose.
Znate kako znam? Jer sretni ljudi, istinski voljeni, koji su blagoslovljeni divnim partnerom nemaju potrebu objavljivati takve gluposti i zabavljati ljude koje zapravo uopće ne poznaju. Niti ih impresionirati. Previše su zauzeti življenjem svog života i svoje ljubavi.
Stoga, hajde, izazivam vas, otrijeznite se, nemojte padati na pomodarske trendove, na iluzije o tome što vaš život treba biti, jer ni “hešteg životi” to nisu. Osobito njihovi nisu.
Uhvati trenutak, ili ipak ne?
Nema sreće u kopiranju ideja življenja. Nema recepta za sreću u nečijem statusu, fotki i narihtanoj pozi, provučenoj kroz osam milijuna filtera. Nema.
Baš kao što nam Carrie nije mogla dati recept za ljubav iako se svojski trudila. Na kraju ona je ionako bila samo izmišljeni lik.
Zašto vi pratite izmišljene likove? Ljude koji moraju odabrati kada i gdje će se “pojaviti u javnosti”, što će obući i s kime će razgovarati. Ljude kojima trebaju fotografi koji ih slijede u stopu, da bi “uhvatili trenutak stvarnog života” koji uopće nije stvaran?
Što će vam to?
Zar zaista vjerujete da je sve kao na slici? Medeno, usklađeno i popeglano? Mislite da se žene takve bude? Da im djeca noću ne plaču? Da nemaju briga, nevolja i računa i da im je život kao feed fino poslaganih fotografija?
I još sebe prezirete jer vaš ne izgleda tako, jer je stvaran?
Pa pišete peticije protiv svih onih koji su stvarni jer vam ruše iluziju svijeta koji ne postoji?
Eh da. Mnogi ovo neće razumjeti. Mislit će da je ovo hejt prema Instagramu i heštegovima. Neće shvatiti da je ovo hejt za kulturu ne življenja. Za kulturu klonova koju toliko obasipate lajkovima dok vas ciljano odvaja od svega što kao osoba jeste.
Život nema šprancu
S vremena na vrijeme, ljudi zapravo otkriju da ne moraju živjeti onako kako netko drugi od njih očekuje.
S vremena na vrijeme ljudi otkriju da je ljubav opipljiva, stvarna i divna, kad prestaneš od ljudi očekivati i pustiš ih da budu tko jesu i da te vole kako najbolje znaju.
S vremena na vrijeme, ljudi otkriju da je njihov unutarnji glas najbolji životni vodič. Bolji od bilo čije knjige o uspjehu ili otkrivanju radosti i da je život zapravo genijalan, kad ga prestaneš pakirati u sve ono što “treba biti”.
Ne treba, samo se forsiraš.
Ti koja čitaš, forsiraš se. Napraviti “savršeni feed” i imati “savršenu vezu” i “savršenu guzu” i biti “ultra popularna i uspješna”, ili biti “wonder woman” i “super mama”… jer misliš da ćeš tako biti sretna. Nećeš. Sretna ćeš biti kad se prestaneš forsirati i pokušavati biti tko nisi, sljedeći pravila i naputke ljudi koji se također forsiraju i koji pojma nemaju što je stvarna sreća. Samo igraju uloge, jer misle da moraju.
Ni ja ne znam što je prava sreća za tebe, ali bome znam što sreća nije za nikoga, a to je biti sve što nisi. To je mila, put u propast.
Prati svoj unutarnji glas
Recept za radost? Slijedi svoj unutarnji glas. Drzni se čuti ga. Drzni se utišati sve tuđe glasove, svu tu kakofoniju gluposti oko sebe i pusti da kroz tebe prostruji život. Slijedi taj glas, neka ti bude najveća inspiracija. I tad gledaj magiju. Gledaj što sve tvoj život može postati.
Budi taj glas. Voli tako, diši, živi.
Tako ja živim i volim. I pišem. tako da se naježiš dok čitaš. To je istinska svrha i čarolija življenja, a već je imaš u sebi.
A nije ti trebao ni selfie, ni hešteg. 😉
S ljubavlju,
Tvoja M.
Kako biti žena sa stavom, prepoznati toksične obrasce ponašanja, vlastite nesigurnosti i izgraditi zdrave temelje vlastite ličnosti, opisala sam u svojim knjigama – Duologiji Beskraj: Tama i Svjetlo. Ove knjige i milijuni savjeta u njima pisanih iz osobnog iskustva, dat će ti odgovore na pitanja kako više nikad ne završiti u nekoj ljubavnoj zavrzlami.
Prijave za individualni coaching na temu odnosa putem maila [email protected] a detalji o coachingu, temama i cijenama putem weba marijaklasicek.com
Poduzetnica, kolumnistica, glazbenica, autorica Duologije Beskraj, hit knjiga o odnosima i samorazvoju, relationship coach te pokretačica i glavna urednica portala Amazonke.com.
Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.
Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂
Detalji o mom radu i upiti za coaching na marijaklasicek.com