Ponekad se dogodi da se uhvatiš kako živiš u iluziji, jer… iluzija je zaista lijepa. U njoj su neki ljudi tvoji heroji. Tvoja ljubav čini ih mnogo ljepšima i boljima no što jesu. Čini ih pozitivnim likovima u priči koja zapravo ne postoji.
Možda je do blagdana, jer oni me nekako uvijek otrijezne. Uvijek nekako uspiju raspršiti balončiće od sapunice koje moja duša sebi stvori, vječno dobronamjerna i željna neke magije u ljudima. Magije koja ne postoji.
Možda je i ima, ali tamo živi za neke druge ljude.
U mojim očima, obojenim notama iskrene ljubavi, ljudi uvijek nekako budu bolji. Uvijek imaju tu neku dozu nade koju im dodijelim dok ih idealiziram, a onda budem neko vrijeme pomalo ljuta na sebe kad shvatim, da to lijepo u njima, to sam bila ja. Dala sam im svoju životnu iskru, svoj trud, svoje vrijeme i svoju emociju. I to ih je učinilo čarobnima. Ali onda se dogodio život, a on zna biti zajeban ponekad, jer nas dovede u svakojake situacije i promatra kako ćemo se snaći. A ja se u tom kaosu snalazim jako dobro. Jer sam to naučila.
Ružičaste naočale
Naučila sam s vremena na vrijeme stati pa skinuti na sekundu te svoje ružičaste naočale i pogledati bez njih svijet i ljude oko sebe. Neke stvari budu posve iste, ljudi isti kakvi su bili i dok sam ih promatrala očima ljubavi, ali neki budu točno ono što jesu. Samo ljudi.
Nema one magične prašine u zraku i ništa ne svjetluca.
I bude mi nekako krivo, jer sam u svojoj srži idealist. Volim vjerovati da u svakom čovjeku živi barem mrva dobrote. Volim se nadati da ljudskost ima moć prevladati i da smo kad porastemo i dosegnemo neku zrelost, s njom dotakli i neku mudrost pa prestali biti glumci koji od života i odnosa stvaraju teatar.
Promatram tako i svoje prijateljice. I one nose svoje ružičaste naočale ali one ih za razliku od mene rijetko skidaju. Uporno idu kroz život s istim dozama ljubavi u sebi i s voljom da tu magiju daruju svijetu. I one se razočaraju i padaju, ali im lomovi budu bolniji i mnogo duže traje oporavak.
Kvazi Princ + Mala Idealistica = emotivna katastrofa
I često se zateknem kako im govorim koliko je dobro što im je neki Princ Koji To Nije, pokazao kakav je zapravo kreten i kako im je učinio uslugu. Pokazao je tko je, sve svoje trikove i boje i sav svoj manjak sjaja, pa im je lakše okrenuti novu stranicu i zaboraviti takvog mangupa.
Mnogo se teže iščupati iz priče u kojoj Kvazi Princ i dalje dobro glumi Princa, a i dalje to nije. Jer on jako dobro dozira nježnost i otrov. Jako dobro daje mrvice svoje pažnje u pomno biranim trenucima, kako bi zarobio neko dobrodušno srce i dugo, dugo se hranio tom pažnjom i iskrenom ljubavlju. Jer mala Idealistica vjeruje da su mrvice pažnje ipak znakovi da se nešto mijenja i da on postaje bolji i da ima nade. Mala Idealistica spremna se boriti do zadnjeg atoma snage i dati milijun posto sebe kako bi zadržala svoju iluziju.
Znam, jer i sama sam satkana od takvog platna. Od Idealizma i čiste Ljubavi.
A to je pogubno za žensko srce ako žena nije dovoljno hrabra, barem ponekad skinuti svoje ljupke ružičaste naočale. A kad ih skine onda Princ jednostavno postaje obični muškarac. I na njemu osim lažnog šarma i šuplje priče nema ničeg čarobnog.
Odluči progledati
Nitko osim male Idealistice ne može skinuti ružičaste naočale i pomoći da progleda, sve dok to nije spremna sama. A lakše je, ponekad živjeti u bajci. Samo buđenje bude jako bolno. Zbog toga je bolje natjerati se na onaj jedan, bolan trenutak jer nakon njega stvari postaju jasnije. A kad jednom vidiš činjenice kakve jesu, ogoljene, stvarne, tad više nemaš želju svojom ljubavlju pravdati ničiju laž.
Jer šuplja priča nije emocija, polovičan trud u mrvicama nije emocija. Muškarac koji ne odgovara na poruke, nije ti čestitao Božić, nije se pojavio da te zagrli i nema te neku želju vidjeti, nije tvoj Princ iz bajke. On je samo oportunist.
Manipulacija a ne emocija
Koristi tvoju energiju i tvoju ljubav kad mu zatreba. Kad mu neka druga poljulja samopouzdanje pa mu treba malo melema za rane, malo boosta za samopouzdanje. Kad to dobije, odlazi iznenada i bez objašnjenja. A ti ponovno ostaješ sama, praznih ruku i s milijun pitanja. I tako provodiš svoje dane. U nadanju i preispitivanju. U opetovanim pitanjima u čemu si pogriješila.
I taman kad prođe koji tjedan i ponovno se osjećaš mrvu bolje, tvoj mobitel zazvoni. Eto poruke – Pa di si ti? Nešto se ne javljaš u zadnje vrijeme? – piše on i prebacuje lopticu na tvoj teren, jer ti si ta koja je kriva za umiranje vaše komunikacije. Kakva manipulacija.
To je ono kad te osoba okrivi za tvoju reakciju na njeno nepoštovanje. A nejavljanje, ignoriranje i okretanje priče, to je čisto nepoštovanje.
Pa opet Mala Idealistica krene u boj, jer eto ga, tu je, nije ju zaboravio. A ona zaboravlja da je za Božić bila sama, bez poruke, bez poziva i još važnije bez zagrljaja.
Ali ako si poput mene prerasla faze zanesenog idealizma i ušetala u manje čaroban, ali lijep svijet zrelog realizma, onda znaš da ta poruka nije ništa drugo no čista manipulacija na koju nećeš odgovoriti.
Ne, ako si s tim istim tipom otplesala već nekoliko takvih vratolomnih plesnih kombinacija i prošla 16 krugova pakla.
Jer jako dobro znaš da ga ne možeš promijeniti i da mu je zanimljivo samo zato jer te nema, jer nisi više tu, jer nisi odreagirala na njegov posljednji “seen” ili višetjedni ignor. Jer si ga pustila da se igra sam sa sobom. Jer ti više ne želiš blizu sebe toksične ljude koji iz tebe cijede svu tvoju energiju. Jer želiš uz sebe one s kojima se za blagdane smiješ, koje od srca daruješ i koji nude zagrljaje umjesto šupljih izgovora.
Vječni igrokazi su odabir
Želiš ljude a ne igrače.
Zbog toga ne odgovaraš na tu blesavu “Pa di si ti?” jer se njega to ne tiče.
Kao što ne reagiraš više ni na izlike, “seenove”, ghostanja i sve ostale bolesti kojima se koriste mala djeca a ne odrasli ljudi.
Odrasli ljudi otvoreno kažu kad im se netko ne sviđa ili sviđa i ne rade računicu od odnosa. Ne čuvaju ljude “za kasnije”, jer znaju da ljudi nisu stvari. Odrasli ljudi suoče se sa svijetom i preuzmu odgovornost. Svjesno kažu kako se osjećaju, iako se to može promijeniti i iako riskiraju da taj netko od njih zauvijek ode. Znaju da je to tako, znaju da nitko nije ničija igračka.
Nezreli Kvazi Prinčevi i Male Idealistice, ostaju se igrati u vječnom zapetljanom krugu . Ali nećemo ih žaliti. Oni nisu žrtve. I jedni i drugi znaju što rade. Čak i kad zamijene uloge pa Kvazi Prinčevi postanu Mali Idealisti, a Male Idealistice postanu Kvazi Princeze.
Jer i to se često desi kad Mala Idealistica odluči Kvazi Princa “naučiti pameti” pa počne bolje do njega igrati njegovu igru. Ali nemojte se zavaravati, nije to ljubav.
Nije ljubav tu nikada imala šanse.
Ljubav stanuje u srcima nas koji smo prestali igrati igre.
Nas koji smo se iskreno nasmiješili, pružili ruku tom nekom s kim nije išlo i poželjeli mu sve najbolje, pa onda mirne duše odšetali.
Nas koji smo odlučili biti točno ono tko smo – ljudi.
Koji tuguju kad boli, rasplaču se, ali prihvate rastanke i idu dalje. Ljudi koji se iskreno smiju i vole.
Možda u manjini ali zato posebni.
Zaslužuješ ljubav
Ako želite živjeti ljubav, tad je vrijeme da izađete iz uloga koje igrate. Iz uloga lažnih Prinčeva i Princeza i Malih Idealista koji njeguju iluzije kako će nekoga tamo promijeniti.
Ljubav i iluzija ne žive u istoj priči, evo teško su stale i u istu rečenicu.
Ljubav živi tamo gdje imate dovoljno hrabrosti reći zbogom svim iluzijama, svim lažnim nadanjima i svim previranjima. Zbogom svim opetovanim opraštanjima i svemu onome što vas čini nesretnima.
Za kraj ove godine, to je moja želja za vas, da smognete hrabrosti reći Zbogom. Bez fige u džepovima i bez onog slabašnog Doviđenja, koje ostavlja nadu. Zbogom. Jasno, glasno i nedvojbeno.
Tko vas voli neće vas željeti izgubiti.
Jurnut će cijelim srcem za vama.
Tko to ne umije, u redu je da ostane dio vaše prošlosti, jer iza ugla čeka prava osoba. Nije princ i ne prosipa uokolo čarobnu prašinu, ali grli čvrsto i iskreno. Ljubi strastveno. Tu je.
A biti tu, to je definicija ljubavi.
Ostalo se ne računa.
Kako biti žena sa stavom, prepoznati toksične obrasce ponašanja, vlastite nesigurnosti i izgraditi zdrave temelje vlastite ličnosti, opisala sam u svojim knjigama – Duologiji Beskraj: Tama i Svjetlo. Ove knjige i milijuni savjeta u njima pisanih iz osobnog iskustva, dat će ti odgovore na pitanja kako više nikad ne završiti u nekoj ljubavnoj zavrzlami.
Prijave za individualni coaching na temu odnosa putem maila [email protected] a detalji o coachingu, temama i cijenama putem weba marijaklasicek.com
Poduzetnica, kolumnistica, glazbenica, autorica Duologije Beskraj, hit knjiga o odnosima i samorazvoju, relationship coach te pokretačica i glavna urednica portala Amazonke.com.
Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.
Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂
Detalji o mom radu i upiti za coaching na marijaklasicek.com
