Odlaziš…
Nebo postaje daleko.
Zna koliko sam te voljela.
Pratim ti korak sa sjetom u oku,
Suza je moja nepobjediva.
Bojim ti trag mjesečevom sjenom
Blagosloviću ti lutanja…
Što te puštam ne čini me jačom ženom
Već to što vjerujem u svitanja.
Zora odbiće da svane
Kad odem tragom ludila..
Makar, nek ovaj stih ostane
Jer mi je ljubav nepobjediva.
Po zanimanju sam ironična. Nemam ništa protiv ničega, ali mišljenje imam o svemu. Ne volim da se raspravljam zato pišem. Kad si već pročitao/la ovaj tekst slobodno se vrati i na prethodne. Ako me već nisi zavolio/la uskoro hoćeš, garant :*
