Odrastanje i ostali unicorni

Odrastanje…. Čudna je to riječ…. Da li itko od nas ikada u potpunosti odraste ili je to proces koji traje cijeli život, do zadnjeg daha?

Neki kažu da se ljudi ne mijenjaju, što bi značilo da ne odrastaju.

Njihove duše ne rastu i ne uče… Ali ja mislim da se svi mi mijenjamo, htjeli mi to ili ne. Jer nitko od nas nije ista osoba od prije godinu ili dvije, ma nismo ni isti mi od prije mjesec ili dva. Život te ne pita, on se samo desi, izbaci te iz kolosijeka i natjera da se snađeš u nekim novim okolnostima, među novim ljudima….

Mijenjamo se jer život sam po sebi je promjenjiv. Petar Preradović je to lijepo sročio “Od svih stvari na tom svijetu, samo stalna mijena jest”.

Znate što je stvarno super cool? Okrenut se iza sebe i shvatiti koliko smo i sami odrasli, koliko smo sazreli….
Ja odrastam svaki dan sve više i sve ljepše. Svaki dan sam korak bliže toj osobi koja želim postati. Velika odrasla Lu. Upoznajem sebe i nekad sam, moram priznat i ponosna na samu sebe. Dođe mi da se potapšam po ramenu i sama sebi kažem: „Bravo Lu, samo tako nastavi dalje!“

Upoznajem se kroz drage divne ljude koji me okružuju, koji me guraju da ostvarim svoje snove i koji tjeraju moje srce da se širi i dušu da raste. Odrastam pred njima, a nekad i padam pred njima. Ali i padovi su dio odrastanja, zar ne? Svi smo mi padali kao djeca, zašto onda ne bi padali i kao odrasli?! Život je pun uspona i padova, bitno je samo da se naučimo ustati i nastaviti dalje.

Ja sam padala puno kroz život. Jako jako puno… Ali nije mi žao….

Nije mi žao niti jedne situacije i niti jedne osobe koja je prohujala kroz moj život. Sve su to bile lekcije i pouke. I sve me to izgradilo ovakvom kakva jesam danas. Možda na van djelujem slabašno i krhko, ponekad i malo naivno, ali to je samo prvi dojam koji ostavljam. Oni koje me poznaju malo bolje, znaju da sam hrabrica i borac. Totalna brbljavica i maštalica.

Neki baner

I volim tu svoju maštu. Odvede me nekad u neki jednostavniji i ljepši svijet. Svijet gdje su ljudi bolji jedni prema drugima i gdje ljubav vlada našim životima.  I volim. Svim srcem i svom dušom. Nekad je bolno voljeti toliko, ali to je onaj dio koji zahtjeva hrabrost. Ljubav je najjača sila u svemiru i zahtjeva posebnu vrstu hrabrosti. Ali je i najplemenitija sila.

Za mene je to bit odrastanja– sposobnost da padnem ali i da se sama dignem, da maštam i da njegujem dijete u sebi ali da prihvatim život onakvim kakav on uistinu je. Divan, težak i apsolutno nepredvidiv.

Neki baner