Ma zamisli. Promatram dva odnosa šuteći.
Jedan je odnos roditelj dijete, a drugi heteroseksualni partneri. S tim da su oboje roditelji. I vidim dvostruka mjerila. Ono sto vrijedi za dijete njih dvoje krše ali doslovno. Ponavljaju rečenice u koje sami ne vjeruju ali znaju da su socijalno prihvatljive i poželjne pa eto nek i oni kažu.
Jer to tako treba. Gle ne treba. Ako ti u to ne vjeruješ i ne živiš primjerom uzalud je usađivanje riječima. I onda si još uzimaš za pravo ljutiti se jer tvoje dijete odbija to poslušati. I u problemu se jer si u kontradikciji onog sto govoriš i činiš.
Sebe varaš a dijete zbuniš na dnevnoj bazi.
Pojam dijete ovdje nije uzet po starosnoj dobi. Jer godine su samo broj. Tvoje dijete uči iz tvog primjera dok ti dišeš. I uvijek postoji nešto sto će sigurno primijeniti u svojim odnosima ili životu.
Veliš dijete ti nema prijatelja? Pa ako tebe nije vidjelo da se družiš kako će znati što je to. Nemaš pravo nametati mu ono što je tebi nametnuto jer je to eto tako netko dogovorio da je ispravno. Ta ispravnost je tako relativna ako svaki dan ne pokušavaš (nebitno koliko će ti uspjeti) sebe odgajati. I taj primjer koji šalješ u svijet je baš to. Primjer. Koji tvoje dijete ima pravo odbiti. I ne ugledati se na njega. Ali ti znaš da si radio ono što je ok.
Meni osobno, jako je teško svojim primjerom dovesti klince da otkrivaju u čitanju knjiga bogatstvo. Prvo je uzeti kalkulator i izračunati koliko stranica po danima…do roka predaje lektire.
Tada mi dođe da jednostavno uzmem sve to što trebaju pročitati i kažem gle zlato ne moraš.
Nikada neću moći razumjeti kako to možeš brojati. I kakvo je to čitanje. Sigurno će te osiromašiti jer ga smatraš gubljenjem vremena. I što ćeš tu razumjeti. Naučiti za život. Za odnose. Ništa, nula.
Ozbiljno razmišljam da idem obrnutim psihologijom i velim: ” Da slučajno nisi to pročitao”. Bez obzira na to što trebaš nemoj niti u planu imati izvršiti to na takav način.” Kad si gladan ideš jesti. Kad ti je hladno griješ se.
A kad želiš biti uistinu bogat čovjek čitaš. Onako čitaš . Pamtiš. Učiš. Svaki dan jer u suprotnom lagano umireš. Veliki je izazov u 21.stoljeću usaditi djetetu kulturu čitanja.

Generacija prošlog stoljeća, po struci diplomirani kateheta i sveučilišni specijalist za odnose s javnošću. Mama dva osnovnoškolca. Volim putovati i pisati, i veseliti se poput malog djeteta.