Sjećam se, brao je ruže
Nebu je bio potpuno stran,
Birao je puteve duže
oduvijek sam…
Volio je bijele labudove
I ljepotu njihovih krila,
Tražio je neku svjetlost
Bio je čudan, ja sam mu se divila.
Znao je da sluša vjetar
Pogledom me milovao po kosi,
Bio je tužan, po malo sjetan,
Slutila sam da ranu u sebi nosi.
A ćutao je o svom životu
I ništa o njemu nisam znala
‘Sem da ima posebnu ljepotu
I da sam takvog jahača čekala.
Šaputao je meke riječi
Rekao je da mora poći
Da mu daljina dušu liječi
I otišao je, sam jedne noći..
Sjećam se brao je ruže,
A ja sam ga voljela najviše na svijetu
Birao je puteve duže
Tuga je živjela u njegovom pogledu.
Jo
Po zanimanju sam ironična. Nemam ništa protiv ničega, ali mišljenje imam o svemu. Ne volim da se raspravljam zato pišem. Kad si već pročitao/la ovaj tekst slobodno se vrati i na prethodne. Ako me već nisi zavolio/la uskoro hoćeš, garant :*
