Sjećam se dobro te 1992, pa i 1993, 1994, 1995 i na kraju 1996 godine. Bijaše tada rat u mojoj zemlji. Neki ga zovu Domovinski, neki Obrambeni, neki Građanski ali rat je rat. Sama riječ rat moju generaciju podsjeća na podrum, izgubljeno djetinjstvo. Mjesto plastičnih pušaka i pištolja većinom gledasmo one prave puške, sa pravim mecima umjesto današnje generacije koja svoje žrtve gubi na San Andreasu, mi nemali broj puta gledasmo prave žrtve.
Nijedan vojnik, ni jedna vlast ne polazi u takvu avanturu misleći da čini zlo. Svi oni misle da je to pravi put, jer svatko svoj ideal smatra ispravnim, vrijednim borbe.
A u miru, društvo napreduje, izgrađuje se, cijeni i poštuje. U miru nastaju djela, nastaju radovi, u miru nastaju skulpture, nastaju klasici. To sve netko izgradi, netko osmisli, netko cijeni, netko ne cijeni ali to je društvo, to je čovjek. Svi mi imamo glavu, u njoj mozak, mozak šalje informacije, mozak prima informacije, mozak daje zaključak a čovjek ga kao meso, kost, krv i mišić-provodi.
U tom miru nastadoše i spomenici, i partizanski, i ustaški, i jevrejski, i srpski, i hrvatski, i bošnjački. Ti spomenici pričaju svoju priču. Priča postaje povijest a povijest smo mi. Tko sam ja, tko si ti mali čovječe, mali muškarče, mala ženo da rušiš povijest? Tko smo mi da djeci oduzimamo njihov identitet a on nije samo hrvatski, srpski, bošnjački ili jugoslavenski, već je on zajednički.
Imaš državu, pa grad, pa provinciju, pa selo, pa dom. Dom je za sebe skup najbližih ljudi, za provinciju skup seljana, za grad cjelina društva , za državu vlasništvo. Znači htjeli – ne htjeli ,povijest, historija ili istorija je zajednička.
Tko si ti beduinu jedan, da diraš moju povijest, moga susjeda, moj dom? Ta povijest je ista, ma kako je tko tumačio. Isti film, isti glumci samo različita režija! Isti datum, ista godina, samo različita strana polaska. Ista krv, isto meso, iste kosti, isti mišići samo različite ideologije!
Ne diraj izgrađeno, ne diraj ono u što je proliven toliki znoj. Idi na polje, ali pazi da ne gaziš travu, cvijeće i da ne zagađuješ zrak, jer je on zajednički i liječi svoje frustracije.
Ne truj dijete, jer će ti dijete postati zlo, mrzovoljno, zatrovana srca a kada ti odeš, ono ostade, ostade ne znajući što je ljubav, što je poštovanje, što je različitost. Ne uzimaj nikome različitost, jer je to bogatstvo. Osudi zločin i zlo , jer to ne pripada čovjeku. Pokaži primjerom ono na što te poziva Bog, vjera, društvo ili ako nisi vjernik Ženevska konvencija.
Ne budi lud, budi čovjek!
Anonimno
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
