Ne znam zašto nam imaju potrebu prilaziti sa rečenicom “O pa toliko ti je godina, već ti je vrijeme za…” Ne razumijem ni zašto nas na osnovu godina ili izgleda misle procijeniti kao nekoga kome bi bilo vrijeme za nešto. Za što?
Za udaju, za dijete, za prestati ići u noćni klub, za prestati gledati crtane filmove itd. Da mi žene muškarce procjenjujemo po godinama svaki bi bio oženjen do 30-te. Ali ne ide. Živimo u vremenu kad je i više nego očito da godine i zrelost nemaju nikakve veze jedno s drugim. Da godine i “vrijeme ti je” ne prolaze kod onih žena koje imaju svoje ja. Jer vrijeme nam je kad mi to hoćemo.
I tako krenu priče…
Bio je stariji od nje i mislio je da je vrijeme da se vjenčaju. Umjesto da se fokusira na svoje ponašanje fokusirao se na ono “vrijeme ti je” i njihovu vezu s tim odveo u propast. Za nju je sada bilo vrijeme da se žive svoju vezu i da se ne ograničavaju nikakvim vremenskim rokovima. Ni roditeljskim, ni susjedskim, ni gradskim.
Nažalost, on je bio drugi tip. Za njega je sve preko vremena u njegovoj glavi značilo da je iznevjerio sve oko sebe. A pritiskom na vrijeme samo je iznevjerio nju. I došlo je vrijeme, ali da ona ode od njega. Nekome kome nije vrijeme, nekome kome je trenutak sada i tko uživa u njemu.
Bio je mlađi od nje. Početak je bio divan, ali je problem nastao kad je on sebi u glavu stavio činjenicu da je njoj vrijeme da se udaje. Što svojim glavom, što opterećenošću ljudi oko njega, ta je misao ispunila njegovu svakodnevnicu.
Djevičanstvo koje ovo društvo treba
Djevičanstvo u koje nema sumnje.’ Slogan je kampanje jedne istarske tvrtke za maslinovo ulje. Naravno, feminističke stranice reagirale su na način da su prišile tom sloganu etiketu #seksizam. Veliki znalci uljarstva i industrije ističu pak da je isti slogan isključivo vezan za kakvoću ulja i nema nikakve poveznice sa ženskim djevičanstvom. Što je istarska uljara uistinu htjela reći ili postići?
Nije imao potrebu da bude divan, kao prije. Imao je potrebu da joj dokaže da njemu nije vrijeme za ženidbu i da on još treba živjeti. On još treba živjeti, jer ipak njemu su godine još mlade da bi on razmišljao o ženidbi. Nije shvaćao da naglaskom na svoje djetinje potrebe gubi nju koja je u njemu vidjela dozu zrelosti. Za koju bi se jednog dana možda i udala, zašto ne? Ali nažalost, opet je pobijedila opterećenost onim što selo priča.
Bili su u braku par godina. Djece još nije bilo na vidiku. Nije da nisu pokušavali, ali nisu se opterećivali s tim. Doći će kad bude vrijeme. Dok oni sa strane sa “vrijeme vam je” nisu počeli uništavati njihovu idilu.Počeli su se svađati zato jer je nekome tamo vrijeme za nešto. Iako njima nije bilo. Iako im je bilo važno samo vrijeme koje provode zajedno. Ipak je pobijedilo vrijeme nekog tamo. Možda njima važnog, možda nevažnog… Ali je uništilo ono što nije trebalo.
Zašto nas opterećuju godinama?
I tako bi mogli u nedogled. Ne znam zašto nas opterećuju sa dobnim granicama, sa datumima, godinama trajanja, bora na licu itd. Godine nisu mjerilo zrelosti. Godine nisu mjerilo moranja. Vaša je glava vaša. Vaše je tijelo vaše. Vaša je želja ono što vi želite. I ne može biti jednostavnije od toga. I što prije vi to shvatite, prije ćete drugima dati do znanja da je to tako.
Ono s čim ispunjavate svoj život određuje vas i onoga tko je dio vašeg života. Tvorac ste onoga s čim se danas, sutra budite i idete spavati. Bilo da su to vaše misli, vaš partner, vaša soba, knjiga, serija… Ne dopustite da vam život kroje nikakve priče o vremenu. Ne dajte da vam okolina određuje kako ćete i kada nešto uraditi. Ne bojte se reći naglas da vama nije vrijeme za nešto.
I zapamtite. Vrijeme vam je uvijek, ali samo za jedno. Da budete sretni.
Oduvijek sam voljela svoje ime. Nekako sam imala osjećaj da odgovara meni i mom karakteru. Ili sam ga bar ja tako prilagodila. Jako kad treba, dovoljno osjećajno, znatiželjno za nove pothvate i ponekad naivno. Nije lako biti iskren u današnjem svijetu. Volim pisati i volim otkrivati ono što ljudi nose unutar sebe, a ne na sebi. Često zaboravimo da je život samo jedan i ako već ne možemo pronaći mir u njemu, pronađimo ga bar u pisanoj riječi.
