Sabrina Pejić

Generacija prošlog stoljeća, po struci diplomirani kateheta i sveučilišni specijalist za odnose s javnošću. Mama dva osnovnoškolca. Volim putovati i pisati, i veseliti se poput malog djeteta.

Ma daj me pusti – ta misao i prigodna izlika

Često čujem: “nikako ne mogu”. To su gluposti. Možeš ako se odvažis prihvatiti ono što…

Neko novo sutra

Budim se u znoju. Sanjala sam da sam ispred provalije i da imam publiku koja…

Šta se točno događa?

Pitam se što se točno događa kada ti umre većina koju voliš? S kojima si bez obzira kako se zvali ili imali ulogu u tvom životu, bez obzira kakav odnos bio, njih…

Čekaj me

Koliko života provedemo čekajući? Ma koga i zašto? Pitam se. Ne čekaj ako ne moraš.…

Otvoreno pismo mojim sinovima

Siječanj je mjesec kada dođoste u ovaj oblik života. Dok vas nosah pod srcem bijaste…

Što veli knjiga?

Ma zamisli. Promatram dva odnosa šuteći. Jedan je odnos roditelj dijete, a drugi heteroseksualni partneri.…

Pripadaš li životu?

Oduvijek sam se pitala kako žive ljude koji ne vjeruju u ništa osim u svojih…

Velikodušnost koja to nije..

Često viđam ljude koji pomažu, rado se odazivaju na humanitarne akcije i u neka vremena…

Prijateljica s povlasticama

Vječno pitanje koje je uvijek otvoreno i inspirativno je što se misli o muško- ženskim…

Obučeno lice

Stara japanska poslovica tvrdi da svi imamo tri lica: jedno koje pokazujemo svijetu, drugo bliskim…

Pišem o pisanju

Često čitam tuđe blogove. Prepoznam se u njima. U iskustvu, situaciji i razmišljanju. Zašto sam…

Kuglica s porukom

U ovom vremenu koji u izlozima vrište komplementarnim kontrastima crveno-zeleno i uz bezbroj – izama,…