Svekrva

Malo smo pričali… moj sin i ja. Često pričamo o raznim temama… onako u hodu, uz kuhanje, ako nisam doma – telefonom… To su uvijek zanimljivi razgovori iz kojih ponešto naučim, iako mi je kao svakoj materi, uvijek cilj naučiti zapravo njega još ponešto. Danas sam po stoti put naučila da je muško – muško i nema pomoći, ma koliko se ja još uvijek trudila.

Sve je ok dok se ne dodirnemo muško – ženskih odnosa. Kad dođemo do one fine granice koju oboje osjetimo – digne mrvicu ton, ubrzano šeće oko mene, gura ruke u džepove, napnu mu se žile na vratu, brani svoje muške stavove i ne popušta ni milimetra. Koliko vidim, očekivat će od svoje žene da njihov dom bude čist i uredan, da obroci organoleptički budu na visokom nivou, da atmosfera u domu bude vesela i topla… i za sve to se i sam spreman potruditi, međutim smatra da je to ipak ženski dio.

On će zaraditi lovu i pobrinuti se da nikome ništa ne fali. Radit će sve muške poslove, ali očekivat će da njegova žena radi sve ženske. Ponašat će se prema njoj kao prema kraljici, dok bude igrala po njegovim pravilima. Njegova pravila mi se sada čine sasvim u redu, ali vjerujem da će ih prilagođavati sebi kad mu bude tako pasalo. Tako to rade muškarci. Ne znam koliko je njegov svjetonazor dobar, jer svi se trsimo da budemo ravnopravni, da svi sve možemo ako hoćemo i ne moramo ako nećemo.

Žene su danas revolucionarno raspoložene – ne bi kuhale, peglale niti usisavale, a muškarci bi bili muškarci ali ne bi bili baš uvijek muško.

Nisam sigurna da će mu biti lako naći ženu njegovih snova i koliko u tim snovima ima rupa u koje će upasti neka moja, još uvijek neznana, buduća snaha. Međutim, jedno sigurno znam. Bez obzira tko i što bude žena mog sina, ja sam unaprijed odlučila da je volim. Voljet ću je i paziti, za inat i usprkos mojoj svekrvi i svim drugim svekrvama iz noćnih mora.

Tko god ti bila i kad got došla, ako učiniš da je moje dijete sretno i ti sretna s njim, dobrodošla si!

Viktorija Herak