Oznaka: Branka Curkov – Belak

Oluja…

Na koljena ću pasti pred planinu bijesa, u grudi primiti sva mora i kosti svih…

Žuđenje…

Pod bjelinom noći, trudne grane trešnje tugarke u čežnju ću obući, svu rumen sa njih…

In memoriam…

In memoriam, lijepa Marijan. Poželjeh ti sreću u smrti, dok slijepi albatrosi oblijetahu brodovlje okovanih mora, lomeći svoja dugopera krila na užarenim križevima neba. In memoriam, lijepa Marijan, dodira sleđenog na mojim…

Ptice bez lica…

U vrijeme prije jutra, pod nebom s previše kobi, stotine njih u krletci bez žica,…