Oznaka: poezija

Okoštanje…

U nebo bacih svoje mreže. Među jutra, sutone, obzore suncostaja. Sve što nađoh ja sam…

Los ojos de azul…

Nekoć U najdražim očima Boje poput moje Ogledalo se sve Ljubav najviše Ali ……. Ali…

Odbjegli oblaci…

Taložim se na orubu neba. Utrnulim mislima ispunjavam odbjegle oblake koje nitko nije želio. Oni kiše najtužnije, dok Sunce propada u zemlju, posramljeno zbog jada kojeg oživljava da bi moje oblake opet…

Nova ja…

Nakon ove oluje što si ju napravio Doći će i meni sunce Obasjat’ sve i…

Tri dana…

Bio je potreban jedan dan, razlomljenih kostiju, krvav, sam. Do pola živ, od pola mrtav.…

Kao nekad…

Ne žrtvuj pod stakleno zvono šarene zumbule i zbunjene laste, pufaste šećerne oblake i tek…

Sutra…

Na putu od danas do sutra, u svakom grču, ostavljam ti po jednu misao o…

Da mu budem netko…

Tišina… čuje se samo zvuk lupkanja prstiju po tipkovnici. Sjedim za stolom, zurim u komad…

Niti tebe, niti mene…

Sutra, kažeš, voljet ćeš me sutra. Iako te nema, voljet ćeš me sutra. Kažeš, sutra,…

Ti i ja…

Dugo tražio sam ljubav čekao na neki tajni znak ti si bila iza nekog ugla…

Poruka…

U kamenu nikne cvijet na prašnjavom putu zazlati pšenice vlat… u studen zimi sunce ogrije…

Višnjik…

Ne sjećam se da sam ti ikad dala dopuštenje da staviš ruke na moje oči…