Je*piiiip* što je vruće. K’o u paklu. Ja ovo ne mogu podnijeti a pogotovo, u gradu i bez klime. Moj jadni ventilator više crkava, od pokušaja da malo popravi situaciju al’ mu ne ide. Al’ bar se trudi, a i izgleda da neće još dugo. Ja stvarno ne volim ljeto. Ali ni najmanje. Volim ga samo u onih par dana, mora, koji me nekad zapadnu a nekad ne. I ne razumijem ljude koji vole ljeto. Toliko je vruće da hoću oderati kožu sa sebe, izađem vani odozdo prži asfalt, odozgor Sunce, znojim se k’o svinja i fuj to. Prirodnije mi se smrzavati nego kuhat.
Žao mi je što ti pričom o vremenu bacam flashbackove, na onaj odvratni dejt u kojem kad ste ti i princ, koji se pretvorio u konja, skužite da nemate apsolutno nikakve teme za razgovor, pa krenete pričati o vremenu čisto da skratite agoniju. Poslije agonije idete doma u nadi, da će vam svijet biti dovoljno velik, da se više nikad ne sretnete. I ja vam želim da vam je svijet dovoljno velik. Vidite kako sam dobra 🙂 .
Razumijem vas… i ja sam imala spojeva iz najgorih noćnih mora. Ali ima jedan spoj, koji to zapravo i nije bio, koji mi se posebno urezao u sjećanje. Cijela priča je počela zapravo jako čudno. Bila sam s frendicom vani, u ona vremena kada sam više voljela izlaske nego kauč. Došla doma, legla spavat… ujutro se dižem i vidim propušten poziv s nekog nepoznatog broja. Mislim si ja da je sigurno netko koga znam, jer sam inače lijena za spremanje brojeva u kontakte, a ako nekog trebam zovem po nahođenju.
I tako ja pošaljem poruku “netko me je zvao s ovog broja”. Dolazi poruka natrag, od nekog tipa koji me uvjerava da sam ja njega zvala. Mislim si ajd ok, svašta se sinoć događalo, pa je i to lako moguće i tako krene dopisivanje. Lik dosadan k’o proljev, htjela sam ga odmah otkantati ali ovaj se ne da, i uporno šalje i zove. U moju obranu, tinejdžerima kojima je dosadno, svašta pada na pamet, pa je i meni sinula ideja da zašto se ja ne bi nastavila dopisivat s tim tipom, to je siiiiigurno moj idući princ na bijelom konju, a ne neki tip, čija je životna zanimacija prodaja tuđih organa. Bijelo roblje mi nije palo na pamet, jer se od mene ne bi Bog zna koliko obogatio. I tako kaže meni tip da mu je 18 godina, studira blaa blaa blaa.
I dalje je dosadan k’o proljev i ne da mi se više dopisivati s njim, pa mi j pala na pamet jedna genijalna ideja, da dogovorim dejt s njim i ne pojavim se, pa će valjda tako skužiti, ako već ne ide nikako drukčije. I tako ja frendici koja vrišti od smijeha obrazlažem svoju super-genijalnu ideju.
A onda k’o grom iz vedra neba, njoj padne još genijalnija ideja na pamet. Da se obadvije odemo naći s njim, ps ako je lik katastrofa, ona će se predstavit kao ja, ako je tip zgodan ja ostajem ja, a ona ide doma. Ah taj pubertet… I tako smo nas dvije u tandemu dogovorile sastanak s njim, i nakon pola sata dolazimo na dogovoreno mjesto. Lik se pojavio, pa kad je vidio nas dvije otišao, pa smo ga odlučile nagovoriti da se vrati. Kad tamo prizor od kojeg mi se želudac okrenuo. Dolazi tip od dobrih, po mojoj procjeni, pedesetak godina. Ali ne George Clooney pedesetogodišnjak, nego dijete Quasimoda i golfa dvice pedesetogodišnjak. Tip, čija je misija tako pogađati brojeve i slati poruke pa šta ga zapadne. Ja hoću pobjeći od tamo, ova me vuče da ostanem.
I tako umjesto zdravog razuma, poslušam nju i njezin pubertet i ostanem. Ova umire od smijeha, tip je gleda „bijelo roblje i zdravi organi“ pogledom a ja samo želim nestati s lica Zemlje. Nakon nekih desetak minuta, mi odlazimo a meni stiže poruka: „De vrati se sama“. Meni se želudac i dalje okreće i vraćam starom prdonji, da me ostavi na miru jer inače zovem policiju, a on se čudi da zašto tako reagiram, jer sam i ja njemu lagala da ću doći sama, a kad tamo ja s frendicom… i preporučuje mi da si uzmem penicilin za smirenje. Daa daa PENICILIN ZA SMIRENJE!
Noćna mora, iz devetog kruga pakla, pored koje razgovor o vremenu zvuči kao romantična priča iz Hollywoodskih filmova, zar ne? Zato drage majke, ne bacajte svoju djecu na glavu dok su mala, jer će onda preporučivati penicilin za smirenje. A jednoga dana želite unuke zar ne?
Megi Vasilj
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
