Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji biramo. Znamo da nešto ne funkcionira, znamo da nas je već povrijedilo, znamo kako je završilo. I svejedno – vraćamo se. Ne uvijek doslovno istoj osobi, istom poslu ili istoj situaciji, ali obrascu – da.
Na površini, to nema smisla. Ako nešto nije bilo dobro, zašto bismo to ponovno birali? No problem nije u logici, nego u osjećaju. Jer ono što nas vuče nazad nije nužno to što je bilo dobro, nego to što je bilo poznato.
Poznato nije uvijek sigurno – ali je uvijek privlačno
Poznato nam daje iluziju sigurnosti, čak i kad ta sigurnost boli. Jer poznato znači da znamo što možemo očekivati, kako se ponašati i kako preživjeti. I ponekad je upravo to dovoljno da ponovno uđemo u istu priču.
A tu dolazi ona neugodna istina koju često izbjegavamo. Ne vraćamo se jer vjerujemo da će ovaj put biti drugačije. Vraćamo se jer želimo popraviti ono što prošli put nismo uspjeli. Kao da negdje u nama postoji misao da će, ako ovaj put uspijemo, sve ono prije dobiti smisao.
Ali život ne funkcionira tako. Ne vraća nas na isto mjesto da bismo popravili prošlost, nego da vidimo jesmo li spremni izabrati drugačije.
I tu većina ljudi zapne. Jer birati drugačije znači izaći iz poznatog, riskirati neizvjesnost i priznati sebi da nešto stvarno ne ide. A to je puno teže nego još jednom pokušati isto.
Zato rebootovi nisu samo nešto što gledamo na ekranu. To je obrazac koji živimo. Ponovno pokrećemo odnose, ponovno ulazimo u iste dinamike, ponovno biramo ljude koji nas podsjećaju na stare priče. Ne zato što su oni isti, nego zato što je osjećaj isti.
Ne vraćamo se jer želimo – nego jer nismo završili priču
Možda je zato najvažnije pitanje koje si možemo postaviti jednostavno: vraćam li se jer to želim ili zato što mi je to poznato? Jer između te dvije stvari postoji ogromna razlika. Jedna dolazi iz svjesnog izbora, druga iz navike.
A navika je tiha. Ne viče i ne upozorava. Samo te polako vrati tamo gdje si već bila.
I zato poanta nije u tome da se nikada ne vraćamo. Poanta je u tome da znamo zašto se vraćamo. Jer ako razlog nije svjestan, vrlo je vjerojatno da je automatski.
A kada je automatski, tada više ne biramo. Samo ponavljamo.
Ako ti ovaj obrazac zvuči poznato, to je zato što ga ne gledamo samo u vlastitim životima. Već smo pisali o tome kako Harry Potter serija: zašto publika već sada odbija novi reboot pokazuje isti mehanizam – pokušaj da se ponovno stvori nešto što je već imalo svoj trenutak. Kao što smo zaključili i u tekstu Buffy, Friends i Tračerica: zašto neke priče ne treba dirati, problem nikada nije u novim verzijama, nego u očekivanju da će probuditi staru emociju. A isto vrijedi i za nas. Ne vraćamo se jer je nešto ponovno postalo dobro – nego jer još uvijek nismo pustili ono što je nekad bilo.
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!