Prazan list,
čeka moj stih.
Kuca sat,
a vrijeme kao da stoji.
U ruci mi pero,
a ruka mi drhti,
vani tišina,
u meni praznina.
Zadnja strana,
neispisane naše priče,
srce kao sat viče.
Ruka mi ne da,
misli u nekom drugom svijetu.
Kao da je zadnji dan,
na ovom planetu.
Ne čuje se smijeh,
ne grije sunce ko prije,
ni glasa,
ni buke,
nema više.
Još se samo
stari sat čuje,
vrijeme broji,
jedno pero,
i prazan list papira,
na mom stolu stoji.
U glavi borba vlada,
bojim se da ne stradaš,
ako se okreneš,
više povratka nema,
gubiš sve.
Osim svoje neispisane knjige,
starog pera i
sata koji vrijeme broji.
Josipa Petek
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
