Pred mene bacali su dragocjene predmete, obećavali putovanja, blaga svijeta A moje su oči gledale…
Oznaka: poezija
Kad posljednji put dušu s usana tišinom u stih prelijem i bez suze iščupam sve trnje zabodeno u stopala… kad ožiljke srca mramorom sakrijem i očima dopustim da oslijepe od uzaludnog iščekivanja…
Malena… ne pristaj na manje. Uvijek postoji netko, tko će te voljeti više, poštivati više…
Amfiteatar apsurda razjapljene zvjerske čeljusti nijemost nedužnosti… utrnuti bezglavi stihovi prosuti prašinom vremena… oluja nedorečenih…
Promijenio si me. Na bolje, Ali svojim odlaskom… Nikada ne želim biti kao ti zla…
Čovječe ispraznošću hranjen spusti podcjenjivački pogled kojim boema podmuklo strijeljaš… preko tvojih čaša hedonizam se…
Putujem ti ususret… vidiš li me? Nosim osmijeh i tvoje omiljene kolače. Nosim svoju dušu…
Jaka sam. Odbijam drugačije vidjeti, svoj unutarnji svijet. Odbijam se pokoriti… vremenu, mjestu i ljudima…