Draga moja prijateljice…

Draga moja prijateljice,
Razišle smo stvarno na glup način, na način koji ne mogu ni objasniti. Radi čovjeka koji nije zaslužio ni da spomenemo njegovo ime, ni da za njim bacimo kamenčić. Tolike godine prijateljstva, naših snova otišlo je u vjetar. Sve je odnio sa sobom kada je odlazio. Ne znam što je tebi obećao ali znam da nije vrijedan nas,nijedne. Kako? Zašto? To su pitanja na koja nikada nisam znala ni dobila odgovore. Razumijem kako se kaže mladost ludost, ali mi više nismo toliko mlade.
Prošle su te četrdesete iza kojih više ne brojim dane. Sve dalje prepuštam sudbini. Znam da imate zajedničko dijete. Djevojčicu koja i već nije tako mala. A i ja sina baš s tim istim čovjekom. Ajme, udaram glavom o zid, ne zbog sina već zbog svoje naivnosti. Poslije ga nisam vidjela otkako nas je ostavio i otišao. Što je to s nama bilo? Čudan je život, čudna je ljubav…
Nisam znala da smo se zaljubile u istog čovjeka, a bile smo tako bliske. Dijelile smo i dobro i loše. Dijelile smo njega. Nikada nisam ni slutila ni pomislila da se tako što može dogoditi. Da nas razdvoji muškarac kojemu nisu bitni osjećaji. Koji iz svega vidi korist. Meni je bolje ovaimage (1)ko samoj, sve sam loše dane koji su znali doći uspješno prebrodila. Odgojila sam sina koji je teško prihvatio činjenicu da je njegov otac prevarant koji je vodio dva života. Koji je imao dvije obitelji. Odgajan  je tako da poštuje ljubav. Da bude zaštitnik i odgovoran. Ne krivi tebe, baš kao ni ja. Baš suprotno, voljela bih da stupimo u kontakt, da moj sin upozna sestru. Da mi razgovaramo i otvorimo jedna drugoj dušu. Da vratimo one stare dane koji se nikada ne mogu zaboraviti. Bile smo naivne i mlade. Zaljubile smo se u njegov lažan osmjeh,ušle u njegovo srce od kamena.
Znaš, sjetim ga se, pričam sinu o njenu ali Mateo ne želi ni čuti. Kaže mi da ne želi razgovarati o nekome tko može prevariti i lagati svoju obitelj. Koji nije u stanju pogledati u oči i preuzeti odgovornost za svoje postupke. Tako je mlad a tako pametno razmišlja. Ponosna sam. I drago mi ja da nije poput njega.
Voljela bi znati kako si ti? Kako izgleda Mateova polusestra? Kako si do sada živjela? Imamo toliko toga razgovarati? Prošlo je dosta vremena,tako puno ali opet toliko malo. Toliko je ostalo neizgovorenih riječi. Toliko snova. Prebrzo smo odrasle, prebrzo draga moja.
Često sam razmišljala o tebi, o nama. O životu koje smo imale, prebrzo se odvijalo sve… Život nas je rastavio. Često si mi nedostajala. Trebala sam tako jako prijateljicu. Nekoga na kog se mogu osloniti i vjerovati. Nije ni tebi bilo bolje znam te. Prošlo je dovoljno vremena da možemo nastaviti. Pišem ti ovo pismo jer želim da krenemo ispočetka. Zaslužile smo ljepši kraj i novi početak. A naša djeca zaslužuju imati jedno drugo. Uzmi si vremena i razmisli. I meni su godine trebale da smognem snage. No, zbog djece i nekadašnji lijepih dana zaslužujemo zakopati prošlost i mržnju i dati razumu i ljubavi prostora. S moje strane sve je oprošteno i zaboravljeno. Nadam se da u tebi i dalje postoji djelić one drage djevojke. Dajem ti ruku pomirenja i zagrljaj prijateljstva.
Josipa & Josipa
Neki baner