Luka utjehe…

Kad iz duše stihovi
Na pučinu nemilosrdnu zaplove
Zapitam se;
Da l’ kradom ih slijediš
Skrivenom brigom nad njima bdiješ
Da l’ suznim okom
I grčem u grudima
Nevidljivom rukom ih dotičeš
Il’ svog imena u njima se uplašiš
I savjest te zapeče
Pa u ludilu,bezglavo
Pustopoljinom svog života potrčiš
Tražeći mračnu spilju zaborava…
Dok skriveni odgovori
U bespućima svemira
Nijemo šute
U pješčanom satu
Naše uspomene
Nezaustavljivo sipe
Netragom nestaju…
Još samo ovi stihovi
K’o razlivenom tintom
Nemilosrdnom pučinom plove…
Žive…
Sigurnoj luci još se nadaju…

Đurđica Runtas

Neki baner