Tag Archives : život

Emocionalna inteligencija…


Emocionalno inteligentni ljudi, nakon puno razmišljanja i preispitivanja samog sebe, trebali bi imati nekoliko bitnih vrijednosti da bi mogli egzistirati i živjeti u svijetu kakav je. Nažalost, emocionalno inteligentni ljudi nisu baš uvijek najbolje shvaćeni od svoje okoline, te u istoj ih se proglašava kojekakvim čudacima i pridodaju im se pogrdni epiteti. To nije razlog da takvi ljudi se zbog…

Više... »

Novac, rizik, život – Niki Lauda & Conny Bishofberger


Znate li što Niki Lauda ima zajedničko s Bill Gatesom, Stive Jobsom, Markom Zuckerbergom? Svi su oni ponosni članovi kluba “moćnih luzera”. Ne, ovo nije trljanje na nos svima nama koji smo završili škole i fakultete, diplomirali i živimo na rubu egzistencije. Ovo je samo primjer onoga što se na samom početku govori o Nikiju i što Niki zapravo je.…

Više... »

Mindfuck


Dolazim s posla… njegov auto je kod mene. Pokupim njega i pse i vozim ga na posao. Njegova vešmašina ne radi te me moli da mu kod sebe operem veš. Ostavljam ga na poslu te dolazim u njegov stan i skupljam gaće, čarape, majice… psi me čekaju u autu. Žurim jer je vruće. Dolazim kući i stavljam veš “s vrata”…

Više... »

Ako postanem tata…


Trebao bih pisati. Trebao bih reći nešto lijepo, nešto simpatično, nešto duhovito. Nešto što bi vas navelo na razmišljanje, nešto zbog čega bi jedva dočekale nastavak priče i trčale opet na portal, ali ne mogu. Ne danas. Danas nisam onaj čudak, poremećenih stavova, slomljenog srca, koji ne poštuje žene i izigrava dežurnu seljačinu. Danas sam samo čovjek. Nije mi do…

Više... »

Sto i jedan naputak za žene…


Budi jaka! Zašto? Što fali slabim ženama? Ako mi se hoće da budem slaba, što to koga briga? Znam, fora vam je da mi nabijete presing pa da se osjećam kao govno jer sam plakala ili bila tužna. Ništa od toga, samo da znate! Ja sam slaba, svakodnevna žena, koja cvili ako joj se hoće, jadna je kad ima argumente…

Više... »

Danas pišem lijepe stvari…


Iza mene je tjedan svakakav samo ne lijep. I baš zato želim ovoga puta samo o lijepim stvarima. A lijep, prelijep bio je crni labrador jutros u ZET-ovom tramvaju. Preslatki ogromni meki crni jastučići na šapama mu (vidjeh kad je legao na pod tramvaja uz gazdaričine noge), i predivan pseće dobri i pseće vjerni pogled upućen vlasnici… Vodi on svoju…

Više... »

Život ponekad ima bolestan smisao za humor


Jbg dogodilo se i to. Vjerojatno je taj moj razuzdan život uz mnoštvo obveza što sam si nabacio na leđa napokon došao na naplatu. Organizam je napokon rekao da mu je dosta i dao mi crveno svjeto. Nazvao sam šefa, rekao mu da sam bolastan i ostao cijeli dan u krevetu. I onda kada pametan nema šta raditi, počeo sam…

Više... »

Cjepivo zvano život…


Ponekad ti se jednostavno dogodi život. Sa svim svojim bojama i svim svojim nevoljama. Desi se da ne znaš kamo bi. Sve ti se čini isto. Svaki dan je nekako siv, jednoličan i beživotan. Svi ljudi su ti isti. Dođu ti kao sol na ranu, koju umjesto šivanja, pokušavaš zakrpati običnim flasterom. Ne ide. Na stranu ljubav. Odlučio sam ne…

Više... »

Životno breme…


Gledam i pitam se gdje li je nestala ona djevojka, koja sam nekada bila? Ona bučna, tvrdoglava, koja je svojom upornošću mogla da porazi svijet. Šta joj se desilo i otkud sada ova tiha, povučena, koja prihvata sve što joj je servirano? Ne, ne mogu reći da sam nezadovoljna svojim životom. Nezadovoljna sam sobom. Nisam ispunila one zadane ciljeve, nisam…

Više... »

Dob koja zvuči kao vrijeme pred smrt…


Imati trideset i dvije godine, biti mama, žena, vječiti apsolvent, kćer, sestra, prijateljica mi je normalno kad opisujem sama sebe. Znam tko sam, što sam i to mi je ok. Ali, onog trenutka kada pročitaš svoje godine kategorizirane pod „srednja dob 30-45 godina“, kada vidiš svoje godine uvrštene u neku tabelu, dođe ti stvarno slabo. Ne zato što je netko…

Više... »

Ime na papiru…


“Ono što povezuje pravu obitelj nije krvna veza, nego uzajamno poštovanje i radost zajedničkog života.”- Richard Bach Prošlo je sedamnaest godina od kada se niste vidjeli. Toliko dugo a ona još uvijek razmišlja o tebi. Ne, ne boj se, nije to zato što te još uvijek voli. To je davno izgubljeno, prokockano. A mogli ste učiniti toliko mnogo. Voljela te…

Više... »

Kao nekad…


Ne žrtvuj pod stakleno zvono šarene zumbule i zbunjene laste, pufaste šećerne oblake i tek probuđeno sunce… ne kradi najljepše note proljetnih ljubavi da ih prostreš pred krevet moj… pusti život da cvijeta, buja, živi čak i onda kad lice mi blijedo k’o smrt bude… ovog proljeća obriši suze dopusti vjeri da u srcu ti nikne i čekaj, čekaj strpljivo…

Više... »

Igra bez granica, ipak ima kraj…


…jer moj je život igra bez granica, umorna priča, trganje stranica na kojim ništa ne piše. Jer moj je život vječito padanje, kad zbrojim poraze ništa ne ostane, samo još vučem navike i sve na tome ostane… Ponekad pomislim koliko malo treba da čovjek sklopi oči i nestane. Tek jedna tisućinka sekunde i od nečijeg voljenog bića postaneš samo njegovo bolno…

Više... »

Tamo negdje u 35-toj…


Šta cigareta i kafa i pola sata slobodnog vremena mogu da urade? Svašta! Sjedim i nešto razmišljam… da mi je dočekati bar 35-u. Ili se vratiti u djetinjstvo. Samo ne sad. Ne ove godine. Ove dvadesete bih da prespavam. Kad si dijete, štede te. Loše stvari ti se ne govore, račun od struje i vode ni ne vidiš, a ne…

Više... »

Koncentrična vrtnja…


Postoji osnovana sumnja da si pogrešno shvatila igru i zato ti predlažem da zajedno provježbamo to što zovemo Ja, Ja i samo Ja. Hoćeš? Vidi! U jutro ustaneš, navučeš gaće i dišeš. To ti je to! Živa si, stojiš u gaćama i dišeš! Jebote, je l’ znaš koliko ljudi ne može igrati tu igru? Privilegirana si, srećice! Nemoj to nikad…

Više... »

Misao dana by Alisa…


Više... »

Životna škola…


Još jedna sasvim obična večer u noćnom klubu, preglasna glazba, polupijan klub i naravno pun plesni podij. Za osobu željnu provoda, to je savršena atmosfera. Rasplesana, jako atraktivna djevojka plijeni pažnju uspaljenih momaka. Jedan dovoljno hrabar joj prilazi, kreće se u ritmu glazbe i postaje njen plesni partner za tu večer. Nema velikih razgovora, samo ples. U jednom trenutku prilazi…

Više... »

Moj doprinos…


Ne znam kako da počnem. Ne mogu od početka, pa ću od kraja. Danas sam prisustvovala neverovatnom događaju – sahrani. E sad, ne kažem da je svaka sahrana neverovatan događaj, ali ova je posebna. Bar meni. Ne zato što mi niko nikad nije umro, nažalost jeste, ali ovo čak nije ni neko moj – moj. Ova je posebna zato što…

Više... »

Ide…


Gledam prazan list ispred sebe. Gleda i on mene. Odmjeravamo snage, šutimo i kružimo kao gladni vukovi. On čeka da krenem pisati, ja se borim sama sa sobom. Znate onaj osjećaj kad vam svašta leži na duši, kad bi svašta mogli ispričati, kad bi mogli rasplakati raju, ali ništa ne izlazi van. Na svako pitanje “Kako si” i “šta ima”…

Više... »

Promjene…


Ne bih mogla reći da me to osobito čudi, ali ponekad mi zasmeta… znate kad se netko stalno hvali ili žali da ga je netko drugi promijenio. I to je u redu, pa društvena smo bića. I bilo bi zapravo čudno da smo s 30 isti kao što smo bili s 12. Značilo bi da smo zapeli u vremenu i…

Više... »

Strast će promijeniti svijet…


Kad presušim od svih izvora mraka, nađem se u poljima. Gore, pod Đebezom. Posmatram sitnu kovrdžavu divljakušu i titraji u njenim očima popale mi vatre po stopalima. Toliko mi razbukte ludila, da se prepuštam do rubova besmisla. Znate li koji je najjači krik? Krik u vama, da ste negdje gdje ne želite biti. Da ste neko ko niste htjeli postati.…

Više... »

Livin’ la vida loca!


Sam naslov Vas može uvesti u moju priču. Dakle susrećete se sa jednim veoma uzbudljivim životom jedne beogradske tinejdžerke. „Livin’ la vida loca“ je često rečenica koja vas asocira na lud, zabavan i avanturistički život, pogotovo ako ga doživljava tinejdžerka koja je nedavno postala punoletna. Živeti život punim plućima, i ne oklevati ni za čim, jednostavno predstavlja mene i moj…

Više... »

Vjerujem ti…


Ja sam balon, a ti si moj uteg. Povezuje nas povjerenje i onaj osjećaj kad si ponosan na osobu pored sebe. Šetate, a ti se osjećaš super i zadovoljno sobom, njom, vašom vezom, povjerenjem, ljubavi. Ma, sve je odlično! Savršeno! Pokaži mi da me poštuješ i da mi vjeruješ i dat ću ti duplo. Pokaži mi da sam ti ispred…

Više... »

Što smo mi?


Pitao si me što smo mi? Spustila sam pogled u pod i rekla: – i sve i ništa. Prijatelji, ljubavnici a opet ništa. Veliko ništa što skrivamo od drugih… velika praznina u mom srcu. Pitao si me da li me to boli? Priznala sam da je bol prodorna i da ostavlja bez daha i da sam tako sama s tobom.…

Više... »

Osho – život, ljubav, smijeh…


Onda kada si s nekim u društvu manje si zainteresiran za sebe, više ti je stalo što on misli o tebi. No, kada si sam u svom kupatilu, tada se ponašaš kao dijete – igraš se mijenjanja izraza pred ogledalom. Ali ako iznenada postaneš svjestan da te neko gleda kroz ključaonicu, iako to bilo i malo dijete, odmah se promijeniš,…

Više... »

Između duše i uma…


Mislila sam da znam odgovore na neka stara pitanja… ona koja su se provlačila kroz moj život, godinama. Mislila sam da se sve uvijek mora rješavati razgovorom, nekom dubokom analizom ili dramatičnim razlazom. A onda sam shvatila da se stvari nekad ipak, rješavaju same. Poslože se, ničim izazvane. Računi se plate, pravi ljudi dođu, loši prođu… životni se ciklus nastavlja.…

Više... »

Ples života i smrti…


Gdje započinje priča… s nama ili nakon nas? Dobro pitanje zar ne? Čudno kako neki ljudi za života ne budu shvaćeni, već njihova veličina, njihova priča zaživi tek kad njih prekriju grudice zemlje. I počnem se pitati zašto smo takvi? Zašto ne cijenimo ljude dok su tu? S nama… uzimamo zdravo za gotovo i ljubav i talent i njihovo vrijeme.…

Više... »

Budi promjena kojoj težiš…


Volim ljude koji mi dođu i pokušavaju me uvjeriti da je moj način razmišljanja kriv i da živim na krivi način i da je sve u mom svijetu naopako. Volim ih zato što u dvije njihove rečenice čujem koliko kompleksa nose u sebi. I odmah znam tko ih nije volio dok su bili mali, da li mama ili tata ili…

Više... »

Ja ću po svom, ti ćeš po svom…


Mogla bi priča krenuti ovako… Tužno je to… ali na kraju mora se ipak priznati da su svi oko mene bili u pravu. Samo je tvrdoglavka u meni radije obrisala pola imenika no priznala da nešto u toj priči ne pije vodu. Nije ni bitno, tvrdoglavka je ionako naštetila samo sebi, a ostali su mogli likovati i uživati u mojem…

Više... »

Zemlja tvrda, a nebo visoko…


Plačeš. Pukla je brana i suza suzu stiže. Brana koja se držala sve do sad je popustila, suze su je savladale. I sad te ništa ne može utješiti. Plačeš jer nisi ispunila očekivanja, jer nisi dobra onoliko koliko oni žele da budeš. Osjećaš se bezvrijedno i jadno. Najradije bi se sakrila od svijeta i od svih. Sakrila u neku rupu…

Više... »